|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
03.04.2008., četvrtak
Uvod u sretnu starost ili naš mirovinski fond je najbolji
Prije par dana krenem ja na job, naravno, podbuhnul i krmeljav, nadrkan kaj moram delat, sve mi ide na kurac. Al dobro, stavim si sluške na uši, malo Metallice za rano jutro, da me razbudi i prodrma, pa sam nekak doklipsal do placa. I tamo me zahalta jedna gospodična.
- Imate par minuta vremena?
Obično kažem da nemam, jer mi se ne da objašnjavat da nisam zainteresiran za genijalni popust od 50% u kineskom/meksičkom/andaluzijskom/nepalskom restoranu, al samo ak sad odma izkeširam 150 kuna i bla, bla... Isto tak mi se ne da odgovarat na ankete tipa koju kavu pijem ujutro, s kojim papirom si brišem rit i da li se brijem sa Wilkinsonom ili sa satarom. Ovaj put sam rekel da imam, vjerojatno zato da si još jenput potvrdim da je „Žao mi je, nemam par minuta.“ zapravo izvanredan odgovor.
I tak ja velim da imam par minuta i krene ona u frontalni napad.
- Znate mirovinski fondovi (tu se već isključujem)... bla, bla, bla... drugi stup... bla, bla, bla... 7% godišnje... bla, bla, bla... prelazak u drugi fond... bla, bla, bla... mi najbolji... bla, bla, bla... veći prinos... bla, bla, bla... evo recimo, ako smijem pitati, koliko Vi godina imate?
- 37 – rekoh ponosno i posrano u isto vrijeme. Fakat sam star.
- Odlično. Znači do starosne mirovine imate još 30 godina, nešto manje, pa ako pogledate naš prinos....bla, bla, bla...
Tu sam je prestal slušat, počelo mi zvonit u ušima i obuzela me neka vrtoglavica, onak ko kad se naroljam,sam ne tak lijepo.
30 GODINA??????
Jebotipasmaterupičkudatijebopakajjeovo????
Još 30 jebenih godina??
Mlada damo, loša vam je prodajna strategija. Da ste me uhvatili u subotu, kad mi puca kurac za posao, možda bi i razmislil, a ovak, taman dok idem na posel vi me iznenadite sa predivnom budućnosti. Umjesto da pređem u vaš mirovinski fond, mislim da bi bilo bolje da me opizdide tom torbetinom posred čela i ja lijepo padnem u komu i zbudim se za 30 godina, nešto manje.
Opralo me to. Al fakat je. Još 30 godina „arbeit za gazdu Kurta“. Još 30 godina gutanja govana od raznih šefova koji guraju prst u uho dok telefoniraju, isto to uho čiste na poslovnom sastanku sa ključem od auta, tajnici govore „Joj mala što si dobra“, i krkaju janjetinu po poslovnim ručkovima.
To je perspektiva koja me očekuje?
Jebo me pas kaj ne bi radije izigraval John McClanea i skočil u otvor za lift.
Jer nakon tih 30 godina me očekuje zaslužena mirovina uz kopanje po smeću, umiranje bez lijekova i nikog ne bu zanimalo da li sam opće živ i kak mi je.
U to vrijeme će unuci današnjih političara sjedit u saboru i uvjeravat me da će nam bit bolje, samo što nije.
Budućnost.
E jebeš mi mater ak se sad ne odem napit ko guzica.
|
|
|