|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
22.09.2005., četvrtak
Malo me ima, a malo me i nema
Kaj se dešava? Kopiram stare tekstove, nema me danima, pa onda objavim nekaj reda radi. Jednostavno nemam vremena. Nije nedostatak inspiracije, kak to Sova kaže, nego sam se primil novog posla. Uz ovo do sad, dakle stalni job i radio, počeo sam pisat scenario za jednu buduću emisiju na jednoj od naših sadašnjih televizija. Upoznao već hrpu ljudi, u odličnom sam timu sa još troje ljudi sličnih propuha u glavi. Skoro svaki dan su satanci, pisanja, mozganja i slično.
Frend je dobil kćer prošli tjedan, pa se tu i zapilo ponešto, onda sam subotu provel na Velesajmu jer je radio imal live program od tamo. Malo sam popričal sa TBF-ovcima, upoznal Baneta iz Songkillersa, popijo po koju, pa jopet pisanje scenarija.
I tako dalje, a i bliže. Danas s posla direktno na radni sastanak sa timom i pisanje do ko zna kad, sutra ustajanje u 5 i 15, pa na radio odradit emisiju, pa na posao...
Frentic zeka i zajebancija.
Al bar ne mislim na pljuge i osjećam se mlađe. Jedino kaj me jebe u mozak i dalje su trajvani. Zakaj se ljudi ne peru? Jebo me pas, to mi nije jasno.
Još bolje pitanje je, zakaj svi ljudi u Zagrebu koji se ne peru i voze se trajvanima moraju stajat baš kraj mene?
Jedini način je dobro se prehladit i začepljenog nosa se furat po trajvanu nesvjestan gadnih mirisa oko tebe. To, naravno, za sobom povlači i nemogućnost da bute pomirišali prekrasnu brinetu koja se eto, nekim čudom, usudila stati pored vas.
Mirišati ili ne, pitanje je sad?
Agonija izbora.
|
|
|