|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
04.10.2004., ponedjeljak
Radimo ja i radio part 2.
Par ljudi me zamolilo da malo „šire“ pojasnim kak sam došel do radija. Pa, tu je bilo pozamašno sreće i slučajnosti. Najme (dobro ste pročitali - „naJme“ - baš mi se tak hoće :) neki od vas su bili, neki nisu na Iskonovom webcafeu di ja tu i tamo napišem pokoju kolumnu. E, jedna moja frendica, koja je to čitala, a radi na radiju, je preporučila frendu (koji radi na radiju) da to pročita. I čovjeku se to svidjelo, pa je došlo do upita, da li bi se ja svaki petak, prije kolumne, javil na radio telefonski, da malo popričamo o kolumni za taj dan. Velim ja, aj može, zakaj ne?
Onda smo se dogovarali oko tri tjedna da se nađemo. Al sam ja bil nekaj betežni, pa nikak. I onda smo se našli prošli četvrtak. Uz čašicu razgovora (i pive, te pelinkovića) skužili da u stvari imamo sličnu spiku i da bi mogli probat to profurat da se ne priča baš o kolumni, nego da nas dvojica malo trkeljamo u eter. Kak smo si već popili, velim ja Danijelu „Da dođem ja sutra na radio?“ Veli on „Može, pola 8 sharp, u stvari dodji malo ranije da se upoznaš sa studijom.“ Naravno, ja ga uvjerim da nije greda, jer i tak moram na posel, pa se mogu i vuru vremena ranije dić i zapalit do radija.
Ujutro, zamašno mamuran, otputim se sa prekonekoliko minuta zakašnjenja prema Vjesnikovom neboderu gdje se nalazi Plavi radio. U pol osam i par minuta, upadam u studio zadihan, Danijel me gleda i smije se jer je i on mamuran. Pita me „Kaj bumo?“. Velim ja „Niš, svaki svoj primjerak novina u ruku, pa bumo malo kenjali“
I tak ja prvi put u životu, nabijem radijske slušalice na glavu i krenem pričat u mikrofon. Za prvi put nije opće bilo tak loše, nisam imal neku tremu, iako sam imal, kak je to moj buraz sročil „malo metlu u guzici“. Ne znaš točno kaj možeš ili ne možeš reć, ja sam tamo gost, ne bi se htel tak prosrat da Danijel ostane bez posla. A nije da nije bilo materijala za kenju.
Ljudi koji su to slušali su rekli da je bilo čist pristojno za prvi put, pa bumo to i ponovili slijedeći petak. A svaki četvrtak imamo dogovor i razradu. Već sada sa sigurnošću možemo najaviti rubrike „Nevjerovali ili da – činjenice koje vam nikad u životu neće trebati“ te „Preporuka petkom“ u kojoj ćemo za taj dan preporučivati upotrebu raznih kućnih pomagala od otvarača za konzerve do spreja za wc – protiv mirisa jutarnjih (i ostalih) sranja.
Prokomentirali bumo i novine i malo pričali kaj god da nam padne na pamet. Pa dokle ide. Dok ja ne dobim cipelu, a Danijel jezikovu juhu od šefova.
Dakle petkom, tu negdje između 7 i 8 ujutro, vi koji se morate tak i tak dić, okrenite svoje tunere na 89,1 i poslušajte kak radim budalu od sebe na valovima Plavog Radija.
|
|
|