|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
21.07.2004., srijeda
Fuckin' business
"Biznis, biznis, biznis, uvijek samo biznis. A najbolji komadi života rikavaju." Jel se sjeća neko ovog?
Crni Jack i Kumpić kreću u pljačku Manduševca, a kraj njih prolazi dobar komad. I Crni Jack pokazuje da ima pjesničku dušu, al i da mu je u banani kaj mora delat.
Pričam tak s nekim frendovima i frendicama, svi odreda uspješni, mladi poslovni ljudi. U osamdesetima su ih zvali yuppies, sad se zovu manageri.
Zarađuju 10, 15 ili 20000 kunjerosa mjesečno, kuže kaj je Nasdaq ili Dow Jones, bolje čitaju Excell tablice nego stripove, zaboravili su pikulanje i "Kume, kume kolko ima sati?". Pričamo i pitaju me kak sam uspjel upoznat Nju, kak to guram već tri i pol jare? Niko od njih nema vremena ni nać se s nekim. Uglavnom se svi ljubavni izleti svode na povremeno upoznavanje putem posla ili u najboljem slučaju frendove i frendice od bratića i sestrični. Malo kavica, kasnih večera, ševa jednom, dvaput i onda se nema više vremena za niš. Prestanu se javljat na pozive ili još češće mailove. Prešutno, s obje strane sve je jasno. Nakon kratke sreće, vraćanje s posla u 9 navečer, u prazan stan, na podgrijanu večeru iz mikrovalne, pol sata filma i padanje u komu od umora.
Čemu nas u stvari uči kapitalizam i zakaj smo preuzeli najgori mogući scenario? Bar si ja tak brijem. Radi, radi, a za ostalo bumo lako. Frend je napokon pronašel nekaj kaj ga je počelo furat i kaj mu je vratilo osmijeh na lice. Zaljubil se (iako on to ne želi priznat). Jebate, nisam već pun kurac vremena vidil kak se smije, a sad zgleda ko da svaku noć spava s vješalicom u ustima. Nije ni čudo. Imaš u životu neku obavezu, obično posao, koju moraš obavljat. To je sve ok, zaradi se neka lova. Al kaj ti to vredi ak nemreš svoju sreću i zadovoljstvo, tugu i žalost ili ljutnju i frustraciju podijelit s nekim kad dođeš doma? Kaj ti vrede tisućinke na računu ak ih nemreš iskoristit sa nekim ko ti je drag?
Ljudi su postali čudni, stalno su nekaj u žurbi, nikad se nema vremena. A prije nego kaj se okrenu, došlo bu vrijeme kad bu im taj neko i te kak potreban. A ne bu nikog. Igrati šah samo sa svojim pesom i nije neko zadovoljstvo, bez obzira kaj ga tučeš 6:3. Počeli smo se oslanjat na internet, kao zadnju nadu da se upozna nekog. Doopisivat se preko chata i maila, s jednim prstom na mišu da možemo brzo zgasit prozor ak šef utrči u ured. Imamo virtualne ljubavi, vodimo cyber sex. A bojimo se stati nekom pred oči. Prići nekom da bismo ga upoznali. Ma ljudi moji, kam to idemo? U krasan kurac.
Ja ne bum takav. Di bi me to odfuralo, ne želim ni pomislit. A razlog kak Ona i ja guramo već tak dugo je u tome kaj imamo vremena jedno za drugo. Držat se radnog vremena. Tu je trik. Shvatit da potpis na ugovoru o radu, ni pred Bogom ni pred ljudima, ne znači isto kaj i potpis u knjizi vjenčanih. Počnite s malim koracima. Kad izađete iz kuće u jedno od onih mirišljavih jutara koja vam bude sjećanja, nemojte utrčat u auto. Stanite trenutak, pomirišite zrak, pustite da vam mozak prizove prizore iz djetinjstva, prve ljubavi, izlete...
Zaustavite se. Uzmite slobodan dan, isključite mobitele i računala, prošećite gradom u trenirci, sjednite na kavu i komentirajte naslove iz novina sa ljudima za susjednim stolom. Priđite zgodnoj curi ili dečku i počnite razgovor. Osjetite se živima.
Postoji život i izvan ureda. Stanite i zgrabite ga. Klizav je i brz i ako ne pazite, mogel bi vam zbrisat.
(iz kolumni na Iskonu)
|
|
|