|

Linkovi
Remiza Ander Konstrakšn
Bestseler.net - Blogerski Online Magazin
B.O.R.G.
AGREST3D
Plavi radio - tu me možete slušati svakog petka od 6 - 9
O meni ukratko:

Godine: 37
Bračno ili predbračno stanje: predbračno
Visina: oko 180 i nešto
Težina: oko 97
Kosa: za još dva pranja
Pomagala: naočale
Trenutno stanje: neloše
Piće: piva
Jelo: ćevapi
Čitam i pišem, uglavnom loše
Odgovaram na mailove
Jedem po kućama
Kad volim glup sam ko kurac
Here We Go Again - Features Norah Jones - Ray Charles
Here we go again
He's back in town again
I'll take him back again
One more time
Here we go again
The phone will ring again
I'll be her fool again, I will
One more time
I've been there before
And I will try it again
Any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again, yeah
I'll play the part again
One more time
I've been there before, you know what?
I'll try it again
But any fool, any fool knows
That there's no, no way to win
Here we go again
She'll break my heart again
I'll play the part again
One more time
I'll take her back again
One more time
I will
U snu
sreli smo se
puni neobavezne svakodnevice
i obicnim riječima
samo da tisine ne bude
jer izgubili bismo se
u veličini njenog značaja...
U snu
dok sam ti govorila
da mi je jako hladno
nisam se mogla sjetiti
tvoga imena.
Smiješila sam ti se
samo da sekunda ne bude prazna
jer zbunila bi nas
beskrajnost njezine mogućnosti.
U snu,
gledala sam
kako se koraci tvoji gube u daljini
a iza tebe nije ostao miris...nikakav.
Nisam poželjela da se vratiš
niti da te opet vidim.
Čudna je to daljina
nema veze s kilometrima
već se mjeri
nepoznatim parametrima Sudbine....
I kako to uvijek bude
kad se sanja,
probudila sam se..
U jednoj ruci:tišina
u drugoj:sekunda
Znam ti ime,
a osmijeh do tebe
putovat će dugo
jer izmjereno
nepoznatim paramertima sudbine
ti si "dovoljno daleko"
da ne poželim da dođes
niti da te vidim....
Sadržaj na ovim stranicama je zaštićen Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Straight to you - Nick Cave
All the towers of ivory are crumbling
And the swallows have sharpened their beaks
This is the time of our great undoing
This is the time that I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
The light in our window is fading
The candle gutters on the ledge
Well now sorrow, it comes a-stealing
And I'll cry, girl, but I'll come a-running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
Once again
Gone are the days of rainbows
Gone are the nights of swinging from the stars
For the sea will swallow up the mountains
And the sky will throw thunder-bolts and sparks
Straight at you
But I'll come a-running
Straight to you
But I'll come a-running
One more time
Heaven has denied us its kingdom
The saints are drunk howling at the moon
The chariots of angels are colliding
Well, I'll run, babe, but I'll come running
Straight to you
For I am captured
Straight to you
For I am captured
One more time
Best love poetry by Drito Konj:
čežnja me mori
jebiga
sori
|
02.06.2004., srijeda
Jazz
Jel vas nekad fura da bi najrađe sve poslali u kurac, pokupili kufere i zapalili negdje solo? Di vas niko ne zna, niko vas ne gleda po ulici, konobari vam se obraćaju sa "vi". Zabrijal sam totalno na New Orleans. Tak bi rado zapalil tam, zel nekakvu jefta sobu, hranil se junk foodom, a navečer... Eh, navečer zapalit na Burbon Street, uć u nekakav bar koji ok izgleda izvana, sjest za šank, naručit si Glenfiddich whiskey i Sam Adams pivu, zapalit čik i poslušat izvorni New Orleans jazz. Sve zadimljeno, a crni orkestar piči po nekoj stvari široko se osmjehujući. Na drugom kraju šanka, lokalna prostituka odmjerava potencijalne mušterije. Napadno namazana i obučena, nagovara proćelavog tipa da joj plati cugu. Konobar sa čikom u ustima i tetoviranom nadlakticom na kojoj piše "Kill'em all" preko američke zastave, podsjeća te da je vrijeme da naručiš novu rundu. Plaćaš i njemu piće. I sjediš tako, ločeš, slušaš mjuzu i boli te kitomir. Do fajrunta promijeniš još par lokala i par bendova. A svi znaju svoj posao. To bi ja.
Kod nas izađeš u neki od "staklo i mesing" lokala, zabavljaju te Eminem i Magazin iz zvučnika, plaćaš preskupu pivu, o whiskeyu ni ne razmišljaš, sa šanka te snimaju lokalni ćelavci sa kilom bižuterije oko vrata, kraj tebe prolaze klonirane curice. Sve isto obučene, sa onim odurnim cvikerima koji im prekrivaju pol lica. Vrlo brzo ti dosadi dovikivanje "E razbu ideš trasu na tekmu?" i slični razgovori u kojoj je svaka druga riječ šatra, jer tak ispadaš veća faca. Dva - tri lokala u Zagrebu imaju neku normalnu mjuzu i moving, ali u njima nać mjesto je ravno mogućnosti da buš dobil na lotu. I kaj onda? Zabiješ se u lokalnu birtiju koja bar ima dušu i u kojoj ti je krezubi Pero zidar sedam puta veća faca od svih tih gradskih šerifa. Skupi se par ljudi, konobarica pusti stare stvari od Novih Fosila, malo se prisjetimo kak je bilo prije i ponavljamo neke priče po neznamnijakojiput. I nije to tak loše, al ja bi tak zapalil negdje di me niko ne zna.
Negdje gdje me zovu gospodinom i kad sam pijan ko guzica. A crnci sviraju "The piano has been drinkin'".
|
|
|