T.S.Gjergja

srijeda, 16.11.2011.

Sav si vražji!


Šuma Radmanova
Napokon smo dočekali čudotvornu, fooorever young, pilulu. U maniri prezentacije najnovijih gađeta, Radman and comp. su predstavili malu moćnu škatulicu – Energizer. Proizvod koji bi „ mogao zaustaviti starenje, pa i pomladiti ljude. „ kaže Radman. A ja san samo čekala da iza njega izleti Maroon 5 i zapiva najnoviju…. Radman, moves like Jagger song, ili da on onako ukliže s dna dvorane s par moonwalka do škatulice (ali to ne bi bilo dobro- Jackson umra a prezentira se proizvod za dugovječnost). Zapitan se jel' to onaj čovik zbog kojeg san se na Akademiju naljutila što ga nije primila, koji je cili svoj život posvetija proučavanju stanica, čovik – glas razuma. A je to je on. Pa kad on kaže da je škatulica moćna nema mi druge nego energizirati se. Ushićena shvatim ...Finili su Mare bali i za Kisik i za njegove Radikale. Nećeš mi se više po stanicama oksidirati. Sva sritna jer se već vidim zaleđena u ovim xy–desetim godinama, zdrava i čila cilu vječnost. I još ću se i pomladiti. Ajme uzbuđenja. Popiješ pilulicu navečer i probudiš se ujutro ka studentica. Lipa, svježa, zategnuta na sve strane.
I dok sam tako euforično letala po kući i bacala šminke, maskare, pudere, jer mi više neće tribat, padne mi na um da san pročitala da se neki drugi znanstvenici bune jer da ti Radikali i nisu tako loši (je je ka šta ti je i granica Virovitica-Karlovac-Karlobag dobra), da nam tribaju za neke stvari, pa da bi moglo doć do pošemerenja u organizmu. Ma mislin se ja to je čisti jal, ljubomorni ljudi. Ccc, sram vas bilo. Kad san sve pobacala smišan si jednu Bloody Green Mary, stavin umisto votke vina, pomidore i zelenog čaja – to je navodno dobitna kombinacija. Kad je krenulo moj sinko. Panika opća. Bacilo me na bed. Sitila se ja da bi mi se moglo dogodit da se pomladin i vratin u 3b u Gimnaziju. Bila ja onda bitno mlađa i lipa ka slika ali zamisli sve iznova, nemat kinte u žepu za kavu, opet prolazit onu vražju nestašicu higijenskih potrepština, redukciju struje, ponovno patit za momkon –ostavija me zbog one, dabogda joj se radikali u stanicama oksidirali, Luce, rat prolazit…. Puka me paranoja film di po kući nalazin vlastite, Dorian Grey, slike mene starice. Duhovi budućnosti. Ajme majko. Ma nije ona baba u Šumi Striborovoj munjena bila kad se nije u mladost tila vratit. Mudra baba, samo niko lektiru ne čita.
Šuma summarum
I tako ja malo sebi dođen, pogladin onu najdražu boru oko oka što san je zaradila nasmijavši se kad mi se ćer rodila i odlučin ostat tu di jesan. Prominin ploču i ljuta što su me tili na baketinu uvatit počnen brontulat na sve te znanstvene kućne čarolije. A ovi moji doma me napadnu da što bi ja tila, da je to ljudska inteligencija i radoznalost koja dovodi do novih spoznaja, do bitnih otkrića koja su nam život prominili. Ma nikad nije bilo sporno stablo nego što od stabla šumu ne vidiš. Npr.
Kako objasnit zašto su ljudi na Misec išli (a i to bi se tribalo malo bolje provjerit) ? Što mi od tog puta imamo-kada nemamo dosta problema na Zemlji pa nan i oni s Miseca tribaju. Pusti šoldi i pusti rad za ta supersonična prometala, opremu i pripremu onih lebdećih astronauta. ..mali korak za čovika a veliki za čovječanstvo…E kako da ne. Ne znan baš di smo s tin korakom ugazili. Ja siguro ne znan sve ali znan da nit smo našli vode, ni zemlje a bogami ni zraka (nešto vatre u Challengeru). Jedino što mi pada na pamet ka neki dobitak od tog super-skupog izleta bi bija teflon i Cosmic girl od Jamiroquaia., neš' mi. Mogli smo i dalje u keramici kuvat a Jay Kay ima još dobrih pisama. Eto pameti rasute u stratosferi.
Kako objasnit svu onu ratnu industriju. Što sve nismo izmislili za ubijačinu. Od rakete svake fele do presretača raketa, do VBR-a, tenkova, aviona, nosača aviona..killing me softly …biološkog oružja. Zamislite te laboratorije krcate doktora znanosti kako rade na najnovijoj generaciji iperita i modifikaciji nuklearne bombe. I dok oni tako pametno rade, dođe tamo neki i lupi te baton po glavi. Jer kako bi se rušenje Twinsa moglo nazvat nego čekićem po glavi puno stanovnika. Ništa laser nego brate šakon u glavu. Pa se ti metiljaj po laboratoriju. Pa silne tajne službe i tragači a najveće zločince na kraju uvate domaći macani bez minute treninga u Quanticu- Čaušeskog u sačekuši u šumi a Gadafija u cijevi.
Kako objasnit razvoj prehrambene industrije u smislu da uzgajamo ananase i banane na Aljasci, količine pomidora da bi ih mogli izvoziti u Svemir, piliće u komadu i tranširane za nahranit još 3 buduće generacije, da iz jabuke dobivamo ribe…a po kugle zemaljske gladno. Ne gladno, nego umire ej umire od gladi. Da neko od gladi danas umire ne moš' virovat. Pogotovu sridom kad je miješano meso na akciji.
Kako objasnit sva čuda farmaceutske industrije, sve lijekove i pomade, sva medicinska pomagala, obrazovane liječnike a dica u Somaliji umiru od paralize, bolesti koju smo i iz rječnika izbacili jer je nema već stotinjak godina kod nas. Glavno da smo silikone izmislili, kemijska punila za usne, leće u bojama (kada se umire od tankih usta ili smeđih očiju), a što nikako nać lijek za rak ili sprečavanje infarkta to nema veze. A i da nađu lika za sve boleštine ko bi tol'ke penzije tim Metuzalemima dava. Muči dobro je i vako. Moli boga da te ne strefi i diži penzijicu.
Kako objasnit one Google kamioncine po cilon svitu što nas usnimavaju. Otvorin Internet pa vidin da mi ćer ni u podne nije rolete digla u Zagrebu. Pa je zoven i naivno pitan što radiš, kakvo je vrime a ona da uči, da je vrime sunčano. Tu san te čekala kako znaš kakvo je vrime kad ni rolete digla nisi. Blaženi su bili oni stari stokeri, radili sami za svoj račun. Baren si zna s kin posla imaš, čovik se infiša u te i prati te. Ali što me ovi gledaju?! Samo mi smutnju u kuću donesu.
Kako objasnit činjenicu da mi ni nakon dvajset godina ne znamo jesmo li agresor ili žrtva bili u ovom našem Domovinskom ratu; ne možemo mrtve pribrojit; što je s onon privatizacijom i ko je tu koga zbog čega, kad počinje a kad završava PTSP, zašto je Remetinec tako mala zgrada a inženjera građevine na pretek, zašto plastična boca po Murfijevom zakonu pada tako duboko u kontejner; zašto nan sporovi traju tako dugo a summa cum laude sudaca na izvoz.... ZAŠTO? (nije čudo da nas je Dante u usta uzeja )
A ipak ima jedna grana ljudske „pameti“ na djelu koja je odlično razvijena s epidemijskom primjenom – politika -svugdi je ima. Rame uz rame s vojnikom u Afganistanu, na barikadama protiv MMF-a, pokraj male gladne djevojčice iz Etiopije, sidaša iz Južne Afrike, iza leđa osobnog banka…. Eto van šamani, vračevi i seoski mudraci vrli u političare se ugledat.
Znate što ću ja vama reć tribalo bi lipo okupit sve najpametnije glave svita na sastanku i da donesu pravorijek, ali prije ulaska morali bi se zapitat se imaju li ikakvih dodirnih točaka s Mefistom ili Faustom, pa ih triba poslat na ispovid (prošlih i budućih grija) i pregledat ih da negdi ne skrivaju članske iskaznice. I onda da vidimo tu nemilu primijenjenu pamet. Jedan će dobit zadatak rišit se gladi, drugi terorizma, treći ekonomskih problema, četvrti boleština…Ako ne riješe mrš na Misec pa se igraj na svoj račun.
I kad smo s Dylanom počeli ajmo i završit s njegovin bluesom … They may call you Doctor or they may call you Chief…But you’re gonna have to serve somebody …..za one koji ne razume engleski….. Prodale se duše se za Judine škude….a gle čuda ne vride više škude .

16.11.2011. u 10:21 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Na rubu pameti

Linkovi

mail

dayafter229@gmail.com