O Minskom problemu u Hrvatskoj, sam već pisao na ovom blogu. No, nije zgorega podsjetit se s vremena na vrijeme tihog ubojice koji vreba iz naših polja, šuma,riječnih obala i to još uvijek na više od 1000 km vadratnih sumnjivih površina. Prošle je godine razminirano tek oko 25 km kvadratnih, što uz raspoloživi novac i dinamiku govori da ćemo kraj minske opasnosti dočekati ako smo se tek rodili ili smo jakko, jako mladi. A to znači po ovoj statistici 100-tinjak poginulih i 1000 ranjenih nevinih ljudi. A imamo li pravo kao generacija, ostaviti našoj djeci miniranu domovinu?!
Danas sam u Saboru iznio nekoliko prijedloga, računajući da će se barem pristojno razmotriti, jer nemaju baš nikakav strančarski ili ideološki naboj. Vidjet ćemo!
1. Predlažem da se saborskim zaključkom obavežu sve buduće vlade (bez obzira na stranačke boje) na izdvajanje od 0,4% državnog proračuna za razminiranje. To bi npr. u ovoj godini značilo točno dvostruko više novca (oko 440 milijuna kuna).Zašto? Prije svega jer ma koliko se novca prikupilo iz donacija, one mogu biti samo nadopuna glavnini novca kojega moramo osigurati sami kao država. Nadalje, Hrvatska danas raspolaže najsofistiranijim organizacijskim sustavom za razminiranje i minski problem u svijetu, imamo 27 odlično opremljenih tvrtki, imamo vrhunski obučene pirotehničare, odlične geoinformacijske podloge, najkvalitetnije i vlastitim umom izrađene strojeve za razminiranje. Dakle imamo i orgware i hardware i software. Jedino nemamo dovoljno novca. Ako imamo političke volje ni tih 200 milijuna ne bi trebao biti problem.Sigurni novci,koji bi se povećavali svake godine zajedno s proračunom, osigurali bi kvalitetnije planiranje i potpunije korištenje kapaciteta koje imamo.
2. Predlažem, također, da država pronađe način za projekt razminiranja kroz javno-privatno partnerstvo i dodjelu koncesija na minirano državno zemljište. To itekako može biti dobar izvor bržeg dotoka novca, jer će zemljište višestruko poskupiti prije ulaska u EU, a obzirom da nije tretirano otrovinma 15-tak godina, moguće je na njemu uspostaviti proizvodnju zdrave hrane. I td.
3. Predlažem da se Hrvatska država i mi kao narod iskreno zahvalimo državama i narodima koji nas u proteklom desetljeću tako izdašno podupiru i pomažu, temeljem vlastitih odluka i primjerene solidarnosti. Najviša odličja zaslužuje Kraljevina Norveška, mala Kneževina Luxemburg, Japan, Kraljevina Belgija i SAD. Ali i oni brojni pojedinci, udruge i organizacije koje su kontinuirano s nama u rješavanju ovoga problema. Njihove su donacije dragocjene, ne samo po iznosima, već prije svega po prijateljskoj podršci našem narodu.
Vjerujem da dijelite moja razmišljanja, a ako imate još kakvih prijedloga, dragi blogeri, samo dajte. O našoj je Zemlji i našoj djeci riječ! Rat treba privoditi kraju!