Znam, da će mnogi od onih koji su imali prigode gledati nastup Roka Nikolića i pobratima mu Ivice Kindija, u talk showu Zlatka Canjuge, reći da na ta dva opskurna lika ne treba potrošiti niti riječ,a kamoli post. Ipak, oni, nažalost, postoje kao tragična činjenica jednog trenutka trajanja ovoga grada, kao svjedočenje svega jada naših lokalnih prilika i neprilika i tzv. su politička činjenica, jer osiguravaju nekompetentnu i nemoralnu vlast u desetom, po veličinu, gradu u Hrvatskoj. Ono za šta se oni nisu znali zacrvenjeti od stida, zacrvenjelo je mnoge od nas koji se ne možemo amnestirati od odgovornosti da su se takvi tipovi uopće mogli nači na bilo čijoj listi, da nisu bili prepoznati njihovi zastrašujuće niski intelektualni i moralni profili. Jedan mi znanac reče, šokiran viđenim: «Zaboga, vi ste taoci jednog sitnog lupeža i jednog psihičkog bolesnika. Zar ih nitko nije mogao detektirati ranije?!» Jesmo, naravno, ali ja prekasno, da bih mogao spriječiti štetu.
U svakom slučaju, koloplet budalaština, laži, apsurdnih izvrtanja teza, skakanja sebi u usta i ostalih nesuvislosti, ta su si dvojica dozvolila govoriti potpisujući se kao članovi SDP-a, što je, naravno prva njihova laž, jer su izbačeni naglavačke iz Stranke. Kako to znaju i oni, svjesno su se lažno predstavili, znajući da bi time mogli kompromitirati Stranku, a sebi dati mrvicu političkog legitimiteta. Iza te maligne podvale, redali su se apsurdi tipa: mi smo poštenjačine bez premca, ali odmah iza toga i navođenje činjenica o tome da su do svoje imovine dolazili a) ulagujući se nekadašnjim partijskim moćnicima e (Nikolić), b) službovanjem za UDBU (Nikolić), c) lažući o svom ideološkom uvjerenju jer se komunistima, da bi se dočepao imovine, on predstavljao kao njihov, a da je zapravo riječ o izdanku ustaškog miljea, prokazujući na taj način čitavu Imotsku krajinu i vređajući tisuće antifašista toga kraja (Nikolić),d) tvrdeći da se ne bi prodao ni za šta, ali odmah zatim da bi se prodao da je u Kindijevu položaju (Nikolić), e) objašnjavajući kako je do love slučajno došao, točno dan nakon što je obavio svoj mračni posao glasovanja protiv liste na kojoj je ušao u Gradsko vijeće(Kindi), dobivajući za naše(željezarske) prilike i on i žena visoke otpremnine ( za koje se prijavilo 600 radnika i koji ih ne mogu dobiti, ako su u Kindijevoj dobi i sa Kindijevim i ženinim mu zanimanjem- kranovođa). I to su te judine škude. Ova bi dvojica, od kojih se jedan (Nikolić) čak samoproglasio Don Quijoteom, načuvši negdje valjda da je riječ o časnom gospodinu, u svojim brljanjima, bila i humoristični tipovi da, nisu proizveli štetu, svojim nevjerojatno nedotupavim «političkim razmišljanjima» npr. o kapitalizmu, Muhamedu i karikaturama, spašavnju Željezare, radničkoj klasi, povijesti i mentalitetima i još koječemu na što ih je vješto navodio voditelj showa, uživajući, kako se frigaju u neznanju, pokušavajući se neprestano vraćati, na njima jedino dragu temu, a to je moja osoba.Tako će mi u istoj rečenici pripisati i neograničenu moć i prikazati me gospodarom ljudskih sudbina (npr. «Nije napravio autocestu za Sisak», kao da sam ja to mogao, ali zato što sam zločest i pokvaren nisam), a u nastavku reći da sam zapravo politički potpuno neutjecajan (jer nisam pobjedio za zamjenika Predsjednika SDP usput izmišljajući, kako bi dobio na uvjerljivosti, da sam se kandidirao i za još 4 funkcije, a to znači i portira u stranci); U drugoj će rečenici reći da sam šurovao sa Brodarcem i HDZ-om, što ih je toliko ražestilo da su prvo, išli na listu koju sam ja (prljavi kunktator vodio), a drugo u znak prosvjeda zbog toga odlučili srušiti vlast SDP-a i liste na kojoj su pobjedili i predali vlast tom istom HDZ-u protiv kojega su se oni navodno borili i koji je izgubio. Ali odmah iza toga će reći, da zapravo HDZ i HSP nisu izgubili, nego da su naprotiv pobjedili. Pa se iz tog njihovog košmara ne razaznaje tko je kada dobio, a tko izgubio izbore. Isto tako će reći da sam ja zamrznuo članstvo u SDP-u ranih 90-tih, kako mi to ne bi navodno škodilo za političku karijeru (koju i kod koga?), da bi odmah iza toga spomenuo kako sam, odmah nakon izlaska iz HV bio vodeći sdp-ovac u Državi jer sam već na izborima 1992. zauzimao visoko šesto mjesto na listi, a početkom 1993. postao i potpredsjednik SDP-a. Možda mi zamjera što kao pomoćnik zapovjednika obrane Siska nisam održavao partijske satanke 1991.godine. Reći će Don Quijote i to da je član SDP-a od ranih sedamdesetih, ne znajući da je Stranka osnovana dvadeset godina kasnije, vjerujući valjda da je on još uvijek u Savezu komunista, mentalno se potpuno gubeći u vremenu i prostoru. Sancho Panza, pak priznaje da mu je krajem devedesetih zamirisala vlast, na koju se sigurno spremao SDP i da se zato upisao. Nastojat će se prikazati kao «mali čovjek», radnik i željezarac, suprotstavljen političkom moćniku, ne znajući da je njegova minornost ne u njegovu klasnom i socijalnom položaju, već u moralnoj oskudici. Time je povrijedio sve ostale poštene i vrijedne radnike, prikazujući se kao jedan od njih, a ne kao sitni politički profiter. Don Quijote se odvažio spomenuti i još jedno svoje svojstvo i sposobnost, a to je proricanje i gledanje u budućnost. Nije pojasnio kako to čini, ali je ozbiljnim glasom obznanio svoje proročanstvo da će se SDP raspasti, gradska organizacija raspustiti i da će nastati, za tu mrsku stranku i njenog moćnika pravi sudnji dan. I sve tako i sve jednako ludo. Ta dva redikula, nisu niti jednom rječju objasnili, zašto nikada nisu rekli niti jednu kritičku primjedbu na rad mrskog Vidovića, zašto se nikada, baš nikada nisu usudili stati pred njega i reći mu što misle o njemu i njegovim postupcima. Nisu, jer su znali, da ja znam, iako im to nikada nisam rekao, tko su zapravo oni. Dobro su procjenili da tu za njih nema bijela hljeba i žuta pasulja. Ispričavam se svima što sam pristao nositi listu, na kojoj je bilo i ovakvih tipova, što sam godinama radeći na organiziranju i jačanju SDP-a u Hrvatskoj, propustio više raditi u lokalnoj stranačkoj organizaciji. Ispravljam to. A možda su se stvari tek sada dobro posložile, jer su stali drug do druga, intelektualni i moralni partneri Don Quijote i Sancho Panze sa jednakim npr. Novakom, Marotom, Pintarićem, Roksandićkom i sličnima. Oni su danas sisačka gradska vlast. Bože sačuvaj!