Moja iznenadna potreba da nosim štikle vjerojatno je došla od moje intimne želje da ostatak svog života svijetom hodam na prstima ,graciozno.Nikada baš nikada nisam preferirala tu mogućnost odabira obuće za sebe jer ni u jednom segmentu nisu zadovoljavale moju potrebu za udobnošću i estetikom osim eventualno da se iskoriste za dramatičnu šetnju do kreveta.Sjećam se kad sam se iz mrati prebacila u balerinke .To je isto bio jedan veliki preobražaj kad sam tražila lakoću .Tada još nisam imala ni trideset ,a sada imam taman toliko da počnem odmjeravati visinu potpetice u nastojanju da ne precijenim svoje mogućnosti u savladavanju visina.
I onda se u tu cijelu priču uplete Tešanj i karaoke.Karaoke smatram genijalnom opcijom istovremenog pražnjenja i punjenja što te u konačnici dovede u neki takozvani balans.Svaki put kad se osjećam neobično pustim si karaoke i nekoliko sati pjevam uglavnom jednu ili dvije pjesme ,a danas je izbor pao samo na Tešanj i pjevala sam ga do potpunog ganuća,do suza ,do proloma.I nisam izdržala da se ne uguram u malu crnu haljinu i obujem svoje jedine crne štikle. Volim kad mi se povežu grlena,srčana i sakralna čakra, a danas mi je to uspjelo jer se u sredini dana nađoh sevdahom razvaljena ,a to je uistinu jedan sasvim osvježavajući i dobar osjećaj punine.Kad je došao s posla samo je sa zanimanjem primjetio da mu se ta pjesma vrtjela u glavi cijelog jutra na poslu pa je zapjevao zajedno samnom bez okolišanja.Usuglasili smo se oko intonacije i podjele stihova kao i oko dionica koje pjevamo zajedno.Sastali smo se u pjesmi kao iskrena cjelina.Neprocjenjivo...
Ne razumijem što mi se zapravo događa.Osjećaji su intenzivni okrunjeni velikim životnim promjenama,odnosi definirani,uglađeni ,pristojni i u svemu tome moje raspucano srce koje bez ritma skakuće samo zato jer postoji i trenutno nema nikakvog plana.Ljubav se očituje na različite načine.Mi smo promjena koju ovaj svijet sprječava.Pobuna je neminovna.Jedan beskompromisni autobunt i jedna pomno odabrana štikla dovoljna je da se stvar pomalo rješava na obostrano zadovoljstvo.Život je kalkulacija.Ništa više.
Danas sam po prvi puta u životu u kinu pogledala 3D animaciju.Oduševio me retro dizajn 3D naočala.U sredini crtića doživjela sam flash trip i počela sam se nekontrolirano smijati do suza.Trbuh me zabolio od smijeha i suzdržavanja.Pukla sam ko kokica.Uistinu jedno genijalno iskustvo s elementima čiste navlakuše.Preporučam se za sva daljnja događanja.
Moj duh je jednostavno boemski, genijalno funkcioniram kad sam prirodna i opuštena.Hvala ti što si tu kao bih mogla postati svoja.Hvala ti.
Pusti neka srce govori
pusti nek se duša odmori (Iznad Tešnja zora sviće)
with love
D.
HighHeels
11 prosinac 2013komentiraj (2) * ispiši * #
