Svatko tko me imalo poznaje zna koliko se užasavam proslave svog rođendana.Može se dogoditi da ću isplanirati nekakvo opako partijanje ,a onda dan prije velikog dana sve otkazati bez posebnog objašnjenja i nestati na nekoliko sati.Možda sam potajice očekivala neka sitna iznenađenja(obožavam iznenađenja)no to sada u ovoj priči nije bitno.Loša vijest oko rođendana je da ga ne možeš izbjeći,a dobra vijest je da se događa samo jednom na godinu.Danas.
Moj ovogodišnji solarni povratak obilježila je glupava činjenica da se broj mojih godina poravnao s brojem mojih cipela.Budući da je to iznimna situacija koja će trajati nekih 365 dana,(dani uravnoteženosti, tješim se ironično), vrijedna je spomena jer na njoj mogu ovako "uravnotežena" izgraditi cijelu priču o tome gdje sam bila i što sam radila,gdje sam i gdje želim biti jer što su rođendani nego zbrajanje i oduzimanje unutar naših ostvarenih,neostvarenih i zaboravljenih snova,želja i ciljeva koji bi nas trebali voditi do nekog samoostvarenja.Naravno ovdje bi trebalo spomenuti pohabanost,razgaženost i paradoksalnu udobnost u vlastitoj neudobnosti bez estetike no to mi je tako depresivno da uopće ne želim razmišljati o tome.
Prije nego što dopustim da se sve to polako otkvači od mene spomenut ću da su protekli mjeseci za mene bila kao neka vremenska nepogoda kao kad usred ljeta počne padati led,nisi pripremljen na takve situacije i zapravo ne možeš ništa učiniti nego smireno promatrati kako nestaje nešto što si s ljubavlju gradio i radio.Neki govore da je to normalna pojava jer se jedan ciklus približava kraju da bi drugi počeo donoseći sa sobom pregršt novih mogućnosti,ideja i promjena.Treba napraviti mjesta za taj novi početak.Treba krenuti,uroniti u taj novi solarni krug i naravno preživjeti.Po prirodi sam fighter i svako beznađe je za mene izazov koliko god depresivno pri tome izgledala.Izazov je iskreno sagledati sebe i potvrditi si sve svoje promašaje kao i sve svoje talente i darove i pri tome ostati nasmijan,vedar i otvoren životu jer nikad ne znaš u kojoj neprilici vreba tvoja prilika.Shvatila sam tokom tog procesa da sam mnogo puta zbog nedostatka hrabrosti i fokusa dopustila drugima da raskomadaju i razmrcvare moje ideje,da me iskoriste i pokradu,da ostanem onako prazna i nedorečena,neostvarena.Naučila sam da moram šutjeti i raditi.Naučila sam da progovoriti treba samo u ključnim trenucima kad neke ljude moraš staviti tamo gdje im je mjesto.Neopisivo je važno prepoznati pravi trenutak za realizaciju i to je ono što mi u ovom trenutku jedino privlači pažnju.
Nebom se razlijeva indigo-ružičasta.Namjerno sam ustala ranije kako bih dočekala Sunce u svojoj zvjezdanoj kući. Raduje me što će iza podneva i Mjesec iscrtati svoj puni krug,da bi navečer zasjao u svojoj punini.Ovaj dan ima potencijala.U ormaru biram svoje najdraže boje jeseni za šetnju do grada.Nisam ni spomenula koliko zapravo obožavam jesen.Na umu su mi dva odredišta,prvo je Ured državne uprave gdje ću iskrcati svoju ideju uobličenu u papirnati oblik zajedno sa ostalom potrebnom dokumentacijom za registraciju ,a drugo odredište je Borovo jer na šampanjac i tortu dolazim kao freelancerica, u novim cipelama broj 37.
Sretan mi...
Uhvati ritam
16 rujan 2013komentiraj (7) * ispiši * #
