Kad sam bila djevojčica stanovali smo kraj groblja u dugačkoj Šenoinoj ulici u kojoj nije bilo djece.Moja majka je otišla bez objašnjena ,a ja sam dugo zurila u visoku ogradu i čekala da se pojavi iza vrata da joj se bacim u zagrljaj.Često sam sjedila na dvorištu i vodenim bojama slikala leptire i drveće koje pleše na kiši.Dugo sam se igrala sa lutkama i mijesila torte od blata.I neprimjetno sam rasla u svom izmišljenom svijetu prepunom boja.
Kad sam bila tinejđerica preselili smo se u novu kuću ,u ulicu koja je bila prepuna djece i mladih ljudi.Pokušavala sam se uklopiti na razne načine,hodala sam sa svim dečkima iz ulice, no sa svima vrlo kratko.Cure me nisu voljele.Ne znam zašto.
Kad sam krenula u srednju znala sam prolaziti tom ulicom u svom punkerskom izdanju izazivajući podsmijeh mojih nekadašnjih prijatelja koji su svi odreda hodali po seoskim zabavama.Nisam marila,često bi im pokazala srednji prst kao našu jedinu moguću komunikaciju i nastavila dalje.U tom periodu voljela sam piti pivo,ne samo jedno na dan.
Ulazak u dvadeste obilježile su ogromne količne ledo sladoleda s okusom čokolade i vanilije i dobri stari R.E.M koji me izvlačio iz mojih depresija u kojima sam se utapala.Guza mi je u tom periodu poprilčno narasla pa sam se dokraja zatvorila u svoj svijet tražeći Boga ,smisao i izlaz.Uz sva moguća religijska izdanja osjećala sam se potpuno izmanipulirano,poput marionete.
Zato sam željela postati nadčovjekom i prevazići sva ta intenzivna svakodnevna umiranja .Zapalila sam joint, sa njim.Često razmišljam o tome i mislim da se u tom trenutku moj svijet promijenio i po prvi puta imala sam osjećaj da sam napokon u raju okružena bogovima.Zaljubila sam se jako,u njega u samu sebe ,u svijet.Sve je bilo tako jednostavno i lako.Bila je 1998.,cijeli svijet mi je bio pod nogama,a ja sam mu se smiješila sa svog ljubavnog,pobjedničkog trona.
Sinoć smo se nezgodno zakačili , bez dijaloga ,poetski, kada sam mu sve što mi leži na duši izrekla pjesmom,gadnom,prostačkom, sirovom pjesmom koju se sramim objaviti ili pročitati naglas. I nakon toga više nisam ništa rekla.I on je ostao bez riječi.Sjećam se da se negdje usred noći privio uz mene ,a ja sam se nemoćno koprcala ostajući bez zraka.
Oblaci namirisani svibanjskom kišom razvlače svemirom novi dan u 2013.Trenutno slušam R.E.M. i ližem sladoled.Glava mi je prazna. Kreativno se ispucavam dizajnirajući vrlo ukusan ručak koji će mu razmaziti nepce.Rado bih zapalila joint ali poslijepodne moram na posao.Pivo se hladi, popit ću ga uz večeru,ako pronađem barem jedan dobar razlog da se vratim.Guza je taman .Hvala nebesima.
Bittersweet Me
08 svibanj 2013komentiraj (3) * ispiši * #
