Kolegij gluma.
Ponavljaš godinu godinama,
dok smireno pišem doktorat
inspirirana tvojim ulogama.
Izborni predmet su ti maske
koje navlačiš preko lica
ni ne slutiš kakva si na tom području neznalica,
raskrinkam te pogledom
i dok se bespomočno prenemažeš
s dvije tri rečenice popraćene dokazima
uvjerim te kako ispod traljave maske loše lažeš.
Postajem pravi statista,
kad te vidim s novom maskom na licu
više ni riječ ne kažem,samo se smješkam
postajem kao ti ista i sve ispite iz glume s peticom polažem.
Postajem majstorica teatralnosti i melodramatike,
gluma mi uz tebe postaje vrlo bliska,
a naša egzistencija u tom kabareu postaje vrlo skliska.
Što ako nas progutaju naše role i u njima postanemo nestvarni,
pitam se hoće li ispod maske tvoje i moje
ostati neko sveto mjesto u kojem smo se iskreno voljeli nas dvoje.
Zabavljam se i smijem u kabareu koji smo stvorili
no maska mi pritišće sljepoočnice ,skinula bih je kao teret sa sebe,
sigurna sam da neću još dugo izdržati.
Tada bi bilo dobro da pronađeš neko sigurno mjesto
jer ću i tvoju masku noktima okrutno pocijepati
svjesna da ispod nje neću više naći stvarnog tebe.
Maske
07 svibanj 2013Visoka škola života.
komentiraj (2) * ispiši * #
