Isčupan

30 travanj 2013

Kad sam te pokupila bio si sjemenka zaboravljena
vjetrom nošena ,ognjem paljena,zemlje željna...

Osupnuta jednostavnošću,prividnom dobrotom
kroz vodu sam te prenijela ,osvježila
i duboko u zemlju svog srca položila.

Zalijevala sam te ljubavlju,mazila suncem
u vrtu svojem na oltar te položila
prihranila te okusom želje
da srastem s tobom.

Ti su svu svoju snagu usmjerio prema korijenu
,tvoja stabljika je bila otporna i čvrsta
nadvijao si se na mene kao sjenka
koja slatkim lažima crpi zadnje kapi klorofila.

Iscrpljena sam čekala da svojim cvjetovima ukrotiš
moje divlju kosu da me osladiš nektarom svoje duše,
da me uhvatiš za ruku da zajedno s trave pijemo jutarnju rosu.

Dugo se nisam mirila sa tim da cvijećem nikada nećeš ukrasiti moj vrt
i da tvoj boravak u mom srcu donosi sporu,bolnu smrt.

Umoran od praznih riječi,moj vrt je izgubio čar,
u teškoj patnji ,bez cvijeća, umirali su leptiri
zemlja nadom ispijena i sve ono uvelo bilje
koje ugušeno tvojim listovima nije rodilo plodovima,
šaputali su mi da sam pogriješila
što sam korov na oltar postavila.

I sama sam se razboljela od čekanja
od želje da osjetim miris cvjetova
i dok su mi reanimirali srce i infuzijom me hranili
u nekom bunilu i bijesu krenula sam u svoj vrt
da te isčupam ,korijen da ti spalim ...

Tvoje sjeme neće niknuti ovog proljeća
niti jednog drugog,pepelom je zemlja posuta
moj korijen duboko seže ,procvjetat ću kraj tebe
kao krasuljica ,a ti ćeš nemoćno prema meni puštati svoje vriježe,
korovu s korijenom isčupan.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.