Dodir plavog leptira

28 travanj 2013

Kad mi svemir težinom svojom zdrobi grudni koš i polomi rebrene kosti,zapalim jedan,udahnem duboko i sneno zatvorim oči.

Uz zvuk preplavljujućih nota , Jalta,jalta u srcu svira ,poželim osjetiti dodir krila ,plavog ,poljskog leptira.

Luljaju se visoke vitke trave ,ivančice skromne podignule prema suncu glave.

Laticama cijeluju nagost svetu,haljinu bijelu za mene pletu sve one raspjevane ptičice u letu.

Mravi mi odjenuli noge bose ,na licu se sklupčale kapljice rose.

Njišu bokovima livadne plesačice ,čarobni prah istresaju sa kose ,ljupko i nježno imenom me zovu,kakva jesam, slaba na riječi ,na milozvučni glas ,predajem sebe cijelu,svaku travku molim za spas.

U ekstazi dok mi zemlja izmiče tlo i svojim mirisom puni pore,pogledom uhvatim u letu najdivnije biće nebeskoplave boje.

Skrušeno mu predajem uzburkane misli, pokajanje nad grijesima pojem...oslobodi me čarolijom lakoće u kojoj se težina skriva ... zar je ovo uistinu stvarno ?

Osjećam,osjećam dodir krila,plavog, poljskog leptira!!



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.