Jedan običan dan.
Sunčani dan.
Ukradoh egzistencijalnom režimu dva sata za sebe.
S police u knjižnici dograbih Tagorea ,a u pekari coffee to go sa gratis kroasanom.
Na nosu velike naočale s mimikrijskim učinkom.
U mislima bliska destinacija -gradski park,a tamo moje veliko propupalo stablo.
Skakućem,cvrkućem,pogledom raspršujem oblake.
Cvijeće medi,mislim mirisno.
Prilazim bliže...
Čupavi lik obgrlio moje stablo,a kraj njega vremešna ženska razigrana u tai chi pozama.
Promatram ih onako iz pristojne udaljenosti i mislim si kako izgledaju šašavo. Smijuljim se shvaćajući da na neki način gledam samu sebe.
-D.dan-oprosti na smetnji prijatelju ali ljubuješ sa mojim stablom ! -opomenuh ga kroz smijeh .
-Dođi ,dođi -pozvao me oduševljeno !
Spustila sam kavu ,kroasan i torbu na travu među tratinčice i odskakutala prema stablu grleći ga s druge strane.Pridružila se i žena.Ruke su nam se ispreplele u velikom zagrljaju.Pauza tišine ubrzo je bila prekinuta gromoglasnim smijehom koji je provalio iz nas bacajući nas na mekanu zelenu travu.Prsti su nam se nježno dodirivali razigrani energijom proljeća.
Hihotanje se stišavalo.Ona se okrenula na trbuh,izvukla knjigu iz moje torbe i nasumično otvorila 54 stranicu i teatralno izgovorila Tagoreove misli:
Vjetar se podigao,jedra mojih pjesama su spremna,lađaru,sjedni za kormilo.
Jer moj se brod slobode odlučio dokopati,plesati u ritmu vjetra i vode .
Dan je potrošen,nadošla je večer.
Moji su se prijatelji razišli na obali.Otpusti lanac i podigni sidro,plovit ćemo vođeni zvijezdama.
Vjetar se uskomešao u žamor nota tijekom odlaska mojeg.
Lađaru sjedni za kormilo.
-Smijem li ti isplesti kosu ?-upitala me razigrano vračajući knjigu u torbu.
-Možeš li napraviti onu neku ludu bohemian zurku s razbarušenim pletenicama ?
Dok se igrala s mojim uvojcima on je srkao moju kavu i žvakao kroasan.
Plutala sam opuštena u nekom vanzemaljskom osjećaju sreće sve dok me poruka na mobitelu nije podsjetila da je vrijeme da se vratim u stvarnost.
-Moram krenuti ljudi- rekla sam pomalo razočarano.
Ustao je i ubrao nekoliko tratinčica i umetnuo mi ih u pletenice.Zagrlili smo se bez riječi.Ona mi je utisnula nježan poljubac na usne.Mahnula sam im na odlasku pokazujući znak mira.
Kundalini se probudila.Lepršavog hoda s leptirićima u trbuhu krenula sam na posao.Sretna.Autentična.
Autentična
26 travanj 2013komentiraj (3) * ispiši * #
