Evo me.Napokon.Čitala sam vas šutke,ne zamjerite. Nakupilo se i kod mene od zadnjeg posta u skicama poprilično naslova s jednom ili dvije rečenice koje nisam uspjela sročiti do kraja pa nagađam što sam zapravo htjela reći u
Svatovskom,Između krajnosti,Vjeruj,Mimo glavnog toka,Na dvije stolice ,Ne volim te,Biraj...
no zar je važno,zar je uopće važno?Ni sada neću nabaciti više od nekoliko besmislenih rečenica ali stisnut ću" objavi" i samozatajno koketrirati s metaforom uskrsnuća.
Tu sam gdje sam.Neočekivanu bjelinu koja nestaje s prvim zrakama sunca hrabro raspršujem svježom ljubičastom i zelenom bojom zidova i svaki pokret kistom prošaram nadom u neki novi početak u kojem bih mogla biti manje sjebana nego inače.Barem mrvicu.
Svašta se nakupi u čovjeku i dobro i zlo,ljubav i mržnja,nada i beznađe,sreća i tuga i nebrojeno mnogo snova isprepletenih željama koje čekaš da se ostvare i učine te sretnim.Želje su kompleksna stvar,treba znati razlučiti želju duše od želje ega i dobro razmisliti o prioritetima jer na kraju se uvijek ispostavi da treba paziti što želiš da ti se željeno ne ostvari i promjeni tvoj život moguće i u neželjenom smjeru.
Danas želim samo sunce i toplinu i mirisnu zelenu travu i pupove na stablima,rahlu zemlju u koju ću nastaniti svoj vrt s kojim ću zajedno cvjetati,rasti i sazrijevati boreći se sa korovom ,sušom i elementarnim nepogodama, sladeći se okusom svoje duše nastanjene u sočnim,zrelim plodovima...maštam,bježim,bilježim....samo želim sunce u sebi....samo to.
