Proteklih sedam dana provela sam u svojoj najomraženijoj aktivnosti,šopingu odjevnih predmeta. Zato je ovaj post neka vrsta ispričnice jer me danima nije bilo na blogu i ujedno raritetni primjerak s obzirom na temu koju obrađujem jer pisanje doživljaja o obleki i šopingiraju je zadnje što se nalazi na mojoj listi prioriteta.No evo me tu sam gdje sam.Početkom veljače svjedočit ćemo velikom obiteljskom veselju i red je prikladno se odjenuti.
Budući da ne hodam po trgovinama ne znam što se u kojoj nalazi ( ne čitam ni letke) morala sam obići apsolutno sve trgovine u gradu i za to mi je trebao cijeli tjedan.Prva tri dana oblačila sam klince.U jednoj trgovini nemoguće je naći sve što ti je potrebno da obučeš dijete i moraš ih obići pet šest da im im dizajnirao svečani outfit .Bili su dobri i strpljivi.Pronašli smo u svakoj trgovini po jedan odjevni predmet ,a jedan cijeli dan smo samo isprobavali cipele. A.si je uspio pronaći košulju koja mu savršeno odgovara,a meni se usput dopala mala kožna narukvica sa srebrnim ornamentom.
Ostala četiri dana predala sam se potrazi za malom crnom haljinom i ostalim modnim dodacima.Nakon što sam dva dana isprobala milion kombinacija i izludjela prodavačice svojim komentarima da u ovom izgledam kao seljančica,u ovom droljasto,dok razmišljajnje o looku mafijaške udovice još razmatram ,pronašla sam savršenu čipkastu krpicu za" samo" 500 kuna.Skoro mi je stalo srce kad sam s onak usijanim okicama od oduševljena što sam se uvukla u nešto u što bih se mogla zaljubiti,ugledala cijenu. Negodovala sam oko cijene dobrih pola sata nakon čega je njegovo gentelmansko odmjeravanje mene u haljinici prevagnulo zdravo razumsku odluku i haljina je s užicanih deset posto popusta,kupljena .Vrlo darežljivo i apsolutno romantično.Zaslužio je poljubac.
Cipele su mi zadale prilično glavobolje jer inače teško nađem što mi se sviđa .Isprobala sam svakakve modele i stvarno mi nije jasno kako žene hodaju u onim užasno visokim potpeticama koje inače zovem cipele do kreveta. Cipele koje sam odabrala nisu bile moj prvi izbor ali su bile zadnji budući da nisam uspjela pronaći čizmice o kakvima sam maštala.Doduše ove su mi se jako dopale i mogu reći da su to moje prve prave salonke i da se sasvim dobro osjećam u njima.Torbica je upala u priču jer je bila na popustu i koštala je svega 30 kuna.
I na kraju trebalo je ubaciti nešto toplo preko haljine.Dugo sam birala između bolera,vestica,sakoa i pašmina i na kraju sedmog dana sam odabrala ovu jaknicu:
S obzirom da nemam puno garderobe već vučem nekoliko omiljenih komada odjeće u svakoj sezoni bila sam zadovoljna sa cjelokupnom kombinacijom jer mi je izgledalo da sve to mogu fino kombinirati s drugom odjećom koju već imam .Moja praktična strana osobnosti morala je opravdati ovaj ludi sedmodnevni šoping .Znam da je sve crno ali to je boja u kojoj se trenutno najbolje osjećam.
Iako sam se izmučila da spojim nespojive kombinacije moram priznati da je čisto gušt imati ovako nešto u ormaru.Sad sam mirna za duži vremenski period jer se haljinica može odjenuti u svako godišnje doba ako se iskombinira uz neke druge modne dodatke i to je ono što me izrazito veseli.
Osim toga sve skupa na hrpi mi uopće ne izgleda tak loše. Sinac mi je rekao da izgledam kao prava rokerica i da mi samo nedostaje električna gitara.Primila sam to kao kompliment i na kraju svega dobro sam se osjećala,kao prava žena.
Evo došla sam do kraja svog prvog i zadnjeg modnog posta i vraćam se normalnom životu u kojem mi je najveći šoping izazov otići do obližnjeg supermarketa po klopu. Sada idem pročitati što se događalo kod vas ovih dana dok me nije bilo.Uživajte !!!
Potraga / LBD
15 siječanj 2013komentiraj (8) * ispiši * #