Intro
-Strašno me umara taj šoping,a tebe ?-upitao me nakon dvosatne jurnjave po trgovačkom centru s dvoje razmažene djece koja se uhvate za sve što prelazi cijenu od sto kuna.
-Odradim to kao i sve ostalo-odgovorila sam bez previše emocija gledajući ga ravno u oči ne očekujući nikakvu reakciju.
No reagirao je nelagodnim meškoljenjem koje je postepeno prešlo i na mene.
-Strašno me umara taj šoping,a tebe ?-upitao me nakon dvosatne jurnjave po trgovačkom centru s dvoje razmažene djece koja se uhvate za sve što prelazi cijenu od sto kuna.
-Odradim to kao i sve ostalo-odgovorila sam bez previše emocija gledajući ga ravno u oči ne očekujući nikakvu reakciju.
No reagirao je nelagodnim meškoljenjem koje je postepeno prešlo i na mene.
Zamislila sam se malo.Činjenica je da ovaj svijet nikada nisam doživljavala kao neko zabavno,pitomo i lijepo mjesto.Takav utisak stekla sam u dobi od tri godine i od tada je moja idealistička,nježna duša oduvijek jednim svojim dijelom živjela u nekoj dizajniranoj utopiji koja je povremeno i prema potrebi davala utisak sigurnog utočišta.Sjećam se kako sam prije 15 godina imala fazu guštanja tripova zajedno sa Huxleyevom literaturom u kojoj je bilježio svoja iskustva i dojmove.Za mene su to bili eksperimenti u kojima sam propitkivala granice vlastite stvarnosti u kojoj sam pokušavala postojati.Moram priznati da su to bila čudesna i nezaboravna iskustva nakon kojih sam dobila trajni hendikep koji me je godinama izvlačio iz besmisla koji me okruživao.
Objavila sam rat akromatskom svijetu,a moje jedino oružje bile su boje koje sam dodavala svemu.Uljepšavala sam stvari,ljude i događaje.Iz godine u godinu uljepšavala sam i sebe,uvijek novom bojom.Moj novi svijet ,iz dana u dan , izgledao je poput duge i trajao je jednako kratko no nisam posustajala. U svakom jutru bilo je novih izazova i meni je uvijek bilo zabavno mislima oslikavati sve što me okružuje i pri tom često spajati nespojivo.
Gledam jutros ovu maglu kroz prozor i osjećam se nekako staro .Kao da više nemam snage za još jedan vatromet koji će obojiti cijeli svijet.Promatrajući se, vidim da sam ove godine zapela na ljubičastoj. Guglam o bojama i nalazim da " Ljubičasta može djelovati kao simbol kreativnosti, no to je polarizirajuća boja - ljudi je ili vole ili mrze - te je zbog toga opasna na globalnom nivou."
Okine me na smijeh.Pomislim kako je došao trenutak da prihvatim istinu i zavolim ovaj sivo,crno-bijeli sjebani svijet bez imalo smisla i sebe istu takvu u njemu.
Moj ljubljeni Huxley bi rekao "Upoznat ćete istinu i istina će vas izluditi."
Prihvat ću rizik.Dokle god mogu ostavljati "opasne" ljubičaste tragove za sobom postoji nada da neću izludjeti do kraja.
