Svrbe me prsti.Nisam mogla dočekati da sjednem za tipkovnicu.Zapravo sjedim za onim mini Acer laptopom kojeg od milja zovem kuhinjski laptop jer je odavno izgubio status prijenosnog računala budući da s njega, na mjestu na kojem se nalazi najbolje lovim susjedove Wi-Fi signale koje mi nesebično daruje u zamjenu za staklenku pekmeza,kolače ili par žličica nesa.Klinci su sklopili primirje i krenuli sa igrom u susjednoj sobi ,a on je otišao na tekmu.Iz vaze na stolu smiješe mi se tri maslačkova lampiona ,koje iako me mame nastojim ne otpuhati po cijeloj kuhinji. Osjećam u sebi neki slatki nemir i veselje,uživajući pri pomisli kako mi je dan bio ispunjen i lijep .Kako sam proteklih mjesec dana bila potpuno polomljena ovaj trenutak čini mi se katarzičnim i jednostavno sam zahvalna što napokon dolazim k sebi.
Iskreno nekako osjećam da mi pomaže ovo pisanje.Ima terapeutski učinak na mene.Nekako dok izbacim iz sebe to što me muči osjećam se puno bolje jer ne nosim toliko napetih i suludih, ponekad i paranoičnih informacija u sebi.Doduše ovo mi nije prvi blog,već treći.Jedan sam izbrisala prije pet godina ,a jedan je još uvijek tu u blogosferi i nikako ga ne uspijevam otvoriti jer sam zaboravila korisničke podatke i lozinku. I dok guglam kako bih pronašla taj zaboravljeni profil i čitam postove koje sam tada pisala razveselim se jer prepoznajem ženu koja sam bila do trenutka kada sam napisala zadnji post nakon kojeg su se mnoge stvari promijenile.Prošlo je od tada skoro tri godine.Mene veseli što sam ponovno dio ove javne ispovjedaonice u kojoj mogu osloboditi svoju dušu bez okolišanja.
Ugodno se osjećam večeras ,nekako čarobno i šapućem sama sebi nježnu uspavanku za laku noć...
Da budeš vitki most visoko iznad ponora, po kojem struje i sele se nebesa, vremena i prostori.
Da vežeš svijet za svijet gdjegod se kida i raspada.
I da ne živiš dužnosti, nego da živiš nadahnuća. Miroslav Antić
noć ....
Uspavanka
24 studeni 2012... da na svim stvarima koje dotakneš ostaviš prozirne otiske, nevidljivi miris ljepote i lelujanje poljubaca.
komentiraj (5) * ispiši * #