Na obroncima plavog Mjeseca

Ovo je doba
kad me pitaju što želim.
A odgovor uvijek je isti:
Ništa...
A ono što ne mogu čuti,
ono što samo slute,
neizgovoreno lebdi
zarobljeno je na usnama:
...što novac može kupiti
...što se ispod jelke može staviti

I samo im tiho kažem
Ne trebam ništa!
A misli odlutaju
jednoj jedinoj želji
jednom snu
...pod žutom lampom u noći.

I poželim tada da postoji
"Dobri Duh iz Lampe"
"Taj Netko Tko Čuje"
"Netko Tko Želje Ispunjava"
šapnula bih mu tiho
najtiše
da nitko ne čuje.

...a možda ipak...

Postoji li?

U noći ovoj vjetrovitoj
vjerovat ću da postoji,
da je zaista tamo daleko
u zemlji snjegom okovanoj.
I možda još uvijek želje prima.
Možda nije kasno da i ja svoju pošaljem.

Noćas imam pomoć,
saveznika...
Njegovu snagu i brzinu.

Poslušaj vjetre
šapnut ću ti tiho,
najtiše,
da nitko ne čuje.
Šapnut ću ti moju želju malu,
najveću,
jedinu.
Nosi je daleko
"Onome Koji Želje Prima"

Prepoznat ćeš ga...
Svako dijete ga zna...

požuri...
...jer noćas vjerujem!