|
1
U riječima se skriva ta tajna kojoj smo odani odavno,jednom,samo jednom ili možda mnogo puta,zar je to bitno?
Ne pamte se sve scene,niti sitnice,no pamti se osjećaj koji je odjednom,niotkud nadošao i spustio se nad nama poput proljetne kiše.
Nježan i neočekivan,ozbiljan i odlučan,a opet prolazan.
Doduše,sve je u životu prolazno,kao što su i naše misli,a njima mi oblikujemo dane.
I zato,zato sam te srela,ne samo stoga što sam sama imala silnu potrebu upoznati nekoga tko će mi biti poput kaputa,zaštita od vjetra i divljine,već jer si me nesvjesno načinio živom,živom u koracima i mislima,slutnjama i žudnjama.
Ništa se ne odvija slučajno,sve su to impulsi koji su prikupljeni od naših najdubljih maštanja i želja.
I onda pljus na površinu,kao da nas je iskašljalo veliko,modro nebo na određeni teritorij.
A onda ga mi načinimo našim,jer shvatimo da smo tu.
A zar bismo mogli biti negdje drugdje,ha?
Pitam tebe,pitam sebe!
2
Kao šalica vruće kave,takav mi je osjećaj kada o tebi mislim,
znam da bi mi lako ugrijao dlanove,pobudio u meni vatru i snagu,sasvim je lako znaš,dopustiti si vjerovati nepoznatom licu,jer o njemu još ništa ne znam,još me ništa nije razočaralo,još nisam vidjela prljavu robu,ožiljke po tijelu ili ružne navike.
Sasvim je lako maštati i zanjeti se.
To,to me zapravo i čini živom,taj uzlet,ta nada,ta vjera da sam pronašla nešto što je već nastalo ne samo u meni,već u nama,a sad se eto,upravo ovog trena prikazuje i daje,tu na dlanu.
I tebi i meni,znaš?!
Ne postoji u tom trenutku samo jedno biće,u pogledu se sjedinjuju dvoje,no na svakome je da načini od toga najbolje što zna i može...ah,što može!
Iluzija,opijum,,erotika,ma sve na svijetu se stislo u to,to nepoznato lice,tvoje,moje...nečije tada...
|