Danielaland : Svevremenski let

Nije to bilo jednom,na mnogo sam ti načina željela reći koliko si mi bitan i koliko je važno da si tu.Ne,ne da me voliš,niti da me poljubiš,samo sam ti pokušala prikazati da nisi bilo tko,ne,ne meni.
Moje su geste često bile grandiozne,pomalo otkačene i lude,u nekim sam trenutcima bila za tebe previše,ali,Bože,to se nije moglo spriječiti,nisam mogla te svoje emocije,to svoje biće umanjiti,morala sam biti odrješita,otkačena i možda,da možda tek sad vidim SVE,a s time se je teško nositi,ma znam,znam,znam sa mnom se svi teško nose.Moje topline otapaju led,ali donose plime,moje hladnoće zamrznu čitavo postojanje i zapravo,tek sad jasno vidim,koliko god dajem,da je to davanje u tvojim očima zahtjevanje,a nije.
Ne želim da se slomiš samo zato da bi mene sastavio.
Ne želim tvoj strah na svom dlanu,ne jer se ne bi znala nositi s njime,jer on bi bio tvoja predaja,a ti,ti moraš kao i do sada biti moj dobročinitelj,moj pokrovitelj i onaj koji si je zamislio i umislio da će me moći preusmjeriti,ali dragi moj,od mene moraš dići ruke...sa mnom se samo mogu nositi ja!

Ne znam koje je tvoje vrijeme,vjerojatno nismo usklađeni,no to nije nimalo čudno,ionako moje je vrijeme odavno neodređeno,
stoga me i dan danas zamijenjuju,misle da sam mlađa,ili nekako pomalo bezvremenska,nije to meni ništa wow,ono super,
jer ruku na srce,ni sama ne znam koliko imam godina,zato tvrdoglavo svima kažem tu godinu rođenja,jer mi ne znači ništa,
meni ne,možda drugima da,ali meni je to smiješan broj i nije moj,zapravo nije.
No vratimo se na tebe i to što ti meni značiš?!
To je tako simpatično i slatko,zaljubljenost traje neko vrijeme,a onda ono što ostane ili je ili nije,no moj karakter takav kakav je ne nudi
previše,jer moje su zaljubljenosti površne,zanesem se,pišem o tome,doživim,proživim i šmugnem.
Iskrena sam,još me nijedan muškarac nije oborio s nogu,ne,ne onako,i niti to priželjkujem,niti o tome sanjarim.
Moji su snovi drugačije vrste,želim oploviti svijet jedrilicom,želim se smijati svaki dan i želim biti kao što sam i sada slobodna.
Ne,za mene nisu krpe,mop,prašnjave police,umrljani parketi,djeca u krevetićima,muškarac koji me grli.
To su snovi za neke druge žene,a ja nisam,niti ću ikada biti ta.
I zato,budi miran i slobodan,jer ja to još više od tebe trebam,samo zato,zato sam ti zanimljiva,jer,pa jer te ne trebam!

1

U riječima se skriva ta tajna kojoj smo odani odavno,jednom,samo jednom ili možda mnogo puta,zar je to bitno?
Ne pamte se sve scene,niti sitnice,no pamti se osjećaj koji je odjednom,niotkud nadošao i spustio se nad nama poput proljetne kiše.
Nježan i neočekivan,ozbiljan i odlučan,a opet prolazan.
Doduše,sve je u životu prolazno,kao što su i naše misli,a njima mi oblikujemo dane.
I zato,zato sam te srela,ne samo stoga što sam sama imala silnu potrebu upoznati nekoga tko će mi biti poput kaputa,zaštita od vjetra i divljine,već jer si me nesvjesno načinio živom,živom u koracima i mislima,slutnjama i žudnjama.
Ništa se ne odvija slučajno,sve su to impulsi koji su prikupljeni od naših najdubljih maštanja i želja.
I onda pljus na površinu,kao da nas je iskašljalo veliko,modro nebo na određeni teritorij.
A onda ga mi načinimo našim,jer shvatimo da smo tu.
A zar bismo mogli biti negdje drugdje,ha?
Pitam tebe,pitam sebe!

2

Kao šalica vruće kave,takav mi je osjećaj kada o tebi mislim,
znam da bi mi lako ugrijao dlanove,pobudio u meni vatru i snagu,sasvim je lako znaš,dopustiti si vjerovati nepoznatom licu,jer o njemu još ništa ne znam,još me ništa nije razočaralo,još nisam vidjela prljavu robu,ožiljke po tijelu ili ružne navike.
Sasvim je lako maštati i zanjeti se.
To,to me zapravo i čini živom,taj uzlet,ta nada,ta vjera da sam pronašla nešto što je već nastalo ne samo u meni,već u nama,a sad se eto,upravo ovog trena prikazuje i daje,tu na dlanu.
I tebi i meni,znaš?!
Ne postoji u tom trenutku samo jedno biće,u pogledu se sjedinjuju dvoje,no na svakome je da načini od toga najbolje što zna i može...ah,što može!
Iluzija,opijum,,erotika,ma sve na svijetu se stislo u to,to nepoznato lice,tvoje,moje...nečije tada...