|
(Ulomak iz romana u nastajanju)
Nisam ni trepnuo dok si otišla,nisi uopće podigla glas,dok sam sam bio sasvim ljut,razočaran,bijesan,povrijeđen,bio sam čitav spektar živih boja,crvena,narančasta,žuta,kao chili i kao rajčica,bijesan kao Ris kako to znamo reći.
Nisi mi učinila ništa,samo si me izazvala,uvijek me izazivaš,tebi je to kao neka vrsta nevine igre,zabave,al ti to stalno činiš s ljudima,možda sam se osjetio uvrijeđen jer sam shvatio kako za tebe uopće nisam poseban,ili možda je ispravnije reći posebniji od drugih.Kad sam te konfrontirao s tom činjenicom,ti si sjela na pod,uhvatila si se za koljena i počela si se grleno smijati.
Nisi mi odgovorila,ti često ne želiš,jednostavno ne želiš odgovoriti na ono što ti ne odgovara,a ja ti postavljam pitanja na pedeset različitih načina,ne bih li upecao odgovor na ono što mi je bitno da znam,što ja više inzistiram,ti se više povlačiš,tako se udaljavamo.
Žao mi je što sam te uhvatio za zapešće,naglo te povukao s poda, da ustaneš i istjerao te van.
Kad sam te pustio,vidio sam kako je ostao ružičast trag.
Nisi pokazala nikakvo iznenađenje,nikakvo čuđenje,nikakva tuga ti nije prešla preko lica,nisi se protivila,
dapače ustala si,dopustila si da te vučem,i sa smiješkom na licu izašla van,nisi se osvrnula.
Čuo sam tvoje potpetice po stepenicama,i promatrao te kroz špijunku dok si zašla za ugao hodnika.
Stajao sam sat vremena pred zatvorenim vratima kao lav u kavezu,čekao sam da se vratiš,želio sam da me moliš,želio sam da mi se ispričaš.
No zbog čega da mi se ispričaš? Zbog toga što si ti,ti,takva.Što se ne zamaraš što će muškarac htjeti od tebe?
I da daješ koliko si spremna dati.Možda me to ljuti,ta tvoja samouvjerenost.
Ti se uvijek ponašaš kao da si bezbrižna,ne brineš se hoću li te ja ili netko drugi povrijediti.
Živcira me ta tvoja nedodirljiva sigurnost i čini se da te baš zbog toga pokušavam namjerno dovesti do ludila.
Što se više odupireš,to ja više trebam mali dokaz tvoje slabosti.
Sad kad od tebe nema ni riječi više,osjećam se prazno i zbunjeno.
U jednom trenutku te pokušavam zaboraviti,u drugom mi dođe da te nazovem,da ti čujem glas,samo da ti čujem dah,a opet ne želim da vidiš da sam slab.
Uloge su krivo podijeljene.Sasvim krivo.
Ne bi ti to priznao i neću ti to priznati.
|