Danielaland : Svevremenski let

(ulomak iz romana u nastajanju...)

(On sjedi u dnevnom boravku,zaboravio je upaliti tv,radio,mobitel mu veæ èetvrti dan za redom nije na punjenju,kuhinja mu je uredna i èista,
krevet namješten,jer on se pretvorio u kip.U istim je hlaèama i majici,modre boje.Zuri u jednu toèku i razmišlja,razmišlja toliko da bi mu se glava mogla raspuknuti,
raspuknuti poput lubenice ako je baciš s desetog kata na beton,ali on ne živi na desetom katu.
No mogao bi skoèiti,dovoljno je da izaðe van,da pohita do prvog vijadukta.
Ali on to neæe uèiniti,to æu vam odmah reæi.Nikad nije razmišljao o samoubojstvu,on je prije èovjek koji se bori za život,no o tome æemo neki drugi put,sada nije ni vrijeme ni mjesto za to.Da nastavimo,on sada sjedi i to sada je veæ prošlo nekoliko puta,to sada je veæ i prošlost i sadašnjost,a kako se èini biti æe i buduænost.Njega treba dobro protresti za ramena,ali nje nema,ona ga neæe protresti za ramena,neæe ga niti poljubiti,niti izazvati da iskoraèi iz svoje sigurne zone.Tako je to kad je otjeraš,kad si ponosan,kad srce staviš pod anesteziju-misliš to je privremeno,a onda se to otegne,odulji i srce završi u komi.Što æemo s njim,nitko nema pojma.Morati æemo ga pustiti da se prisjeæa...da se prisjeti dovoljno da se povrati u život,da se trgne,da sam sebi podari šamar,pljusku,trisku i da ponovno bude živ.)

(Ulomak iz romana u nastajanju)

Nisam ni trepnuo dok si otišla,nisi uopæe podigla glas,dok sam sam bio sasvim ljut,razoèaran,bijesan,povrijeðen,bio sam èitav spektar živih boja,crvena,naranèasta,žuta,kao chili i kao rajèica,bijesan kao Ris kako to znamo reæi.
Nisi mi uèinila ništa,samo si me izazvala,uvijek me izazivaš,tebi je to kao neka vrsta nevine igre,zabave,al ti to stalno èiniš s ljudima,možda sam se osjetio uvrijeðen jer sam shvatio kako za tebe uopæe nisam poseban,ili možda je ispravnije reæi posebniji od drugih.Kad sam te konfrontirao s tom èinjenicom,ti si sjela na pod,uhvatila si se za koljena i poèela si se grleno smijati.
Nisi mi odgovorila,ti èesto ne želiš,jednostavno ne želiš odgovoriti na ono što ti ne odgovara,a ja ti postavljam pitanja na pedeset razlièitih naèina,ne bih li upecao odgovor na ono što mi je bitno da znam,što ja više inzistiram,ti se više povlaèiš,tako se udaljavamo.
Žao mi je što sam te uhvatio za zapešæe,naglo te povukao s poda, da ustaneš i istjerao te van.
Kad sam te pustio,vidio sam kako je ostao ružièast trag.
Nisi pokazala nikakvo iznenaðenje,nikakvo èuðenje,nikakva tuga ti nije prešla preko lica,nisi se protivila,
dapaèe ustala si,dopustila si da te vuèem,i sa smiješkom na licu izašla van,nisi se osvrnula.
Èuo sam tvoje potpetice po stepenicama,i promatrao te kroz špijunku dok si zašla za ugao hodnika.
Stajao sam sat vremena pred zatvorenim vratima kao lav u kavezu,èekao sam da se vratiš,želio sam da me moliš,želio sam da mi se isprièaš.
No zbog èega da mi se isprièaš? Zbog toga što si ti,ti,takva.Što se ne zamaraš što æe muškarac htjeti od tebe?
I da daješ koliko si spremna dati.Možda me to ljuti,ta tvoja samouvjerenost.
Ti se uvijek ponašaš kao da si bezbrižna,ne brineš se hoæu li te ja ili netko drugi povrijediti.
Živcira me ta tvoja nedodirljiva sigurnost i èini se da te baš zbog toga pokušavam namjerno dovesti do ludila.
Što se više odupireš,to ja više trebam mali dokaz tvoje slabosti.
Sad kad od tebe nema ni rijeèi više,osjeæam se prazno i zbunjeno.
U jednom trenutku te pokušavam zaboraviti,u drugom mi doðe da te nazovem,da ti èujem glas,samo da ti èujem dah,a opet ne želim da vidiš da sam slab.
Uloge su krivo podijeljene.Sasvim krivo.
Ne bi ti to priznao i neæu ti to priznati.

Nije baš sasvim lako,ali moram si priznati da me ne vidiš.
Ne vidiš ti moje nijanse,za tebe sam pomalo robusna i energièna.
Sve to tebe pomalo plaši,a ja,uistinu nemam više vremena biti manja,umanjena samo zato da bi nekome odgovarala.
Dajem ti ruku,uhvati je,ili nemoj!
Ali nemoj je uhvatiti jer ti je žao,ili jer misliš da neæu moæi podnjeti bol.
Podnosila sam mnogo veæe gubitke od toga hoæe li me ili ne,jedan muškarac prigrliti.
Gledala sam smrtima u oèi,njegovala bolesne,brisala krv,iako sam nakon toga povratila i bila sam ustrašena.
Nikad si nisam dopustila suzu,nikad pred ljudima koje sam morala otpratiti,otpremiti,ispratiti tamo negdje,gdje je negdje.
I zato,ne trebam sažaljenje,obzir,nadu,ne trebam ništa.
Ništa.
Jer imam u sebi sve,uistinu imam,iako bi se rado sklupèala u neèije krilo i samo spavala,spavala,spavala danima,da odmorim od svih strahova,tuga i moranja.
Samo bi spavala,kao nedonošæe u zagrljaju koji je èist,topao i barem na trenutak moj...barem na trenutak...i da bez osude poljubi moje zapešæe,da znam da nisam sama,sama u ovom vrtlogu ludila koje me obuzima,koje me obuzelo,još dok sam bila dite...malena šašavica i slatkica,ona koja je znala reæi ne.

Tebe treba dobro protresti
Uhvatiti te za ramena
Pogledati te duboko u oèi i reæi ti
Jasno i Glasno
Da si moj doruèak,ruèak,veèera
Moja zakuska
Moja hrana i snack
Moje buðenje usred noæi
Moje posezanje rukom
Moj si jastuk i pokrivaè
Moja lucidnost
Moje si ime i moja izgubljenost
Moje si more i more i more
Moje more u kojem nestajem i jesam
More koje me vidi
ali ipak tebe treba uhvatiti za ramena
i dobro te protresti, protresti da povjeruješ
i
da ugledaš sebe u meni

Ositiš li ti to?
To što sam ti poslala,ha?
Male,slatke lahore
I tko se na taj naèin penje bolje od mene?
Na nevidljive stapke!
Stapke tjelesnosti
Svijet iznièe iz glave
Sve misao stvara
I tebe sam stvorila
I tvoje ruke
Dlanove
Tvoje strasti
Strahove
Ludosti
To što me mrziš
Pa sam ti ipak draga
Pa me
Želiš
Luduješ za mnom
Pa bi me sakrio od sebe
Od svijeta
Uglavnom od Sebe
Jer ti si svoj Svijet
Pa mi na tren želiš reæi
Onda odustaneš
Ljut si i ozbiljan
Pa lucidan i razdragan
Ti mene voliš
Ali me uopæe ne voliš
Želiš biti sam
A zatim me jako trebaš
Jako jako
Pa me sanjaš i diraš (u mislima samo)
Žudiš za mnom
Ti žudiš,ali othrvati æeš se svemu tome
Jer meni se moraš othrvati
Ima boljih
Ima boljih
Ima boljih
Ni one me nisu zaèarale
Kažeš samome sebi!
Što to bi?
Što to bi?
Ništa, ništa!
I ostaje praznina
Zapravo ona nastaje
Širi se unutar punine
Oksimoron
To je i to ja tebi jesam
Oksimoron ove èudesne
Neprilagoðene
Porculanske
Ljubavi

Abrakadabra
U tami sam,u svjetlu,u noæi i danu.

Smijeh...

Muškarci su minus na magnetu,žene plus.
Ako se umanjim,biti æu bitnija,važnija,jer ti si lovac,a ja lovina.
Tako to biologija nalaže,a ja,ja sam toliko dalje od tih zakona miša i maèke,od glume i sceniranja,
tako daleko da æu zauvijek biti sama.
I ne plašim se samoæe,dapaèe ja sam samoj sebi sasvim ugodno društvance.
I nije li lijepo jutrom se probuditi i osjetiti da si sretan sa sobom ha?
Nasmijem se samoj sebi bar dvadeset puta dnevno, i obgrlim se, ja sam samoj sebi ljubav života,
jer ti,ti ako uopæe postojiš i jesi,ne znam,nemam pojma kako bi uopæe mogao rukovati sa mnom.
Nema tu uputa kao kad kupuješ pokuæstvo,da,zaboravila sam reæi da sam èitavi Svemir,ne dodatak...
Ah,ah,ah,sorry,moja greška...

Pitam se sjetiš li me se tamo negdje na kraju svijeta,tamo negdje u svojoj utvrdi u kojoj bilježiš svoje dane,
vidim te kako koraèaš,ponekad pomislim kao da su to koraci ponosnog lava.
O èemu misliš tamo daleko,na dovoljnoj udaljenosti od moga staklenog srca?
Misliš li ove moje misli,možda ih ja zato tako jasno i ispisujem,slovo po slovo,interpukcijski znak,pa èak i prazninu.
Sitno,nježno negledanje u tastaturu laptopa,jer veæ znam sve simbole i žmireèki.
Poznaješ li ti mene tako i žmireèki?
Što sam ti to namijenila,koju sam ti ulogu dodijelila?
Smiješ li se,imaš li bistar i jasan pogled,jesi li smiren ili uzbuðen?
Promatraš li ljude,ptice,zvijezde,dnevno ili noæno nebo?
Sjetiš li me se ponekad dok grad spava,dok rijetku tišinu obori s nogu poneki pijanac,stranac,lutalica?
Pitaš li se ti kao što se pitam i ja? Ili je to veæ za tebe svršena stvar.
Nešto što si spremio u ladicu koju nikada više neæeš otvoriti?
Èuješ li me kad ti šapuæem pred san i o èemu ti ja to prièam?
Prièam li tebi ili sebi,ili u nigdnjinu?
Èuješ li moj glas dok èuješ samoga sebe?

U svim mojim prošlim tekstualnim oblicima,nikada te nisam tako nazivala,to je stoga što to još nisam bila zamislila,
ta me fraza nije dovoljno snažno dotakla,nije mi se uvukla pod kožu,nije tekla mojim venama poput krvi,bila je tek nešto
usput,nešto sa strane,nešto kraj èega sam prolazila tisuæu i jedan put,ali se nisam zaustavila,nisam,ne.
Èesto nam se dogodi da prolazimo tako pored nekih oèiju,neèije kose,neèijih kostiju,neèijeg oblièja,a da ni ne zamjetimo
taj jedan svijet,ni ne zapitamo se što se sve u njemu krije.
Hmmm, i sama to èinim,nesvjesno èešæe.
A onda jednog dana,odjednom kao da prstima proðemo preko tipke prekidaèa i hop,upali se svjetlo,a nekad se i ugasi,pa zavlada mrak,
ovisi,to veæ ovisi o tim drugim oèima,jer kad se dovoljno duboko zagledaš u njih,one oslikaju ono što mogu dati.
Dan ili noæ.
I tako sam ti posvetila ovu frazu,nekako je to došlo sasvim nenadano,kao što i ti uvijek tako nekako dolaziš,pa odlaziš,
a zapravo je najèudnije od svega što nikad zapravo nisi otišao.
Da bi netko bio tu,puno je više potrebnije od koraka,glasa,sluèajnog dodira,ili zagrljaja.
Potrebno je zasaditi sjeme u umu i srcu i duši,pa onda ako je sjeme zdravo,iz njega nièe dan po dan jedna nova granèica,
a na njoj list po list,èitava jedna krošnja,krošnja života,krošnja života unutar života,krošnja unutar krošnje,ti unutar mene,
i kako bi onda bilo bitno vidjeti te,dotaknuti ili osjetiti tvoj miris,kako bi to bilo bitnije,snažnije od ovoga što je?!
Dodir može uzmanjkati,miris nestati,vid se zamutiti,ali živjeti u srži neèijeg života,biti život sam,to je pobjeda,Mon Cheri!
Od te se pobjede i jedino te,istinski budi i živi Mon Cheri,Mon Cheri,Mon Cheri...

Kad sve utihne,kad se prolaznici uvuku u svoje majušne nastambe,u ta svoja èetiri zida,bez obzira imaju li tristo kvadrata ili petnaest uvijek se naðu pred zidom.Uvijek.Odijeljenje od svega za što su potrebni koraci,pitanje koraka,par,ili nepar,ali koraèanje je to koje daje moguænosti.
Ove zablude od kvadrata su samo odgaðanje ili ubrzanje,kako god to želite nazvati,ali to je èinjenica.Tu gdje se svi skrivamo,pomalo lažan osjeæaj u koji volimo uroniti,a duša,a srce,a mi u cijelini,mi smo na pladnju,samo je naše fizièko otklonjeno od te velike gozbe od koje ne možemo sebe ukloniti,pa onda jednom kad istinski iskoraèimo van,ali svjesno,onda više ništa nije nemoguæe,jer smo shvatili,napokon jesmo,kolika je svemoæ i nemoæ istovremeno u nama.
A to daje forcu,biti do kraja to...
I onda više ne trebaju brave,kljuèevi,zakloni,kad shvatiš da ta sva tjelesnost nije bitna,veæ sadržaj.
A ako ga nemaš,to æe ti najbolje otkriti tvoj strah. Tu smo svi manje više svi isti,ali naše reakcije na to nisu.
Reakcije.

Sve što je,pitanje je srca,od buðenja do razbuðivanja,od snivanja do sanjanja.
Od tapkanja bosim nogama po hladnim ploèicama,do uvlaèenja stopala u papuèe.
Tako plastièno,a zapravo ako to poèinješ zamjeæivati,tvoj se život više nikada neæe smatrati nizom dosadnih repeticija.
Onda poèinješ osjeæati to što je,jer poèinje svaki put kad podigneš oène rolete.
I što æemo sada?
Biti sve što možemo,ili æemo živjeti juèerašnju reprizu?
Odaberi,odaberi,odaberi...

Odjednom sam te uhvatila u trenutku i nimalo nisam dvojila,ne dvojim kad su emocije u pitanju,
ti si pomalo dalek,hladan i nedoreèen,no znam,to nije zbog mene,nikad to nije bilo zbog mene,to je jer je,jer si živio svoj život.
Kao što i ja živim svoj.Ti si poput velike planine konkretan,snažan,postojan,svjestan sebe i promatraš me i ispituješ i ne vjeruješ mi,a meni je to,meni je to najuzbudljivija stvar na svijetu,jer nikad nisam voljela ljude bez duše,bez obzira,bez manira.
Zapravo èitava je ova stvar,stvar našeg suodnosa toliko nježna i krhka,jer niti ti,a niti ja ne pružamo okove,ne,ne!Ne,ne!
Zapravo ti sve promatraš,a ja sve vidim.
Ti u moje dlanove slijevaš vodu,a ja je pijem.
I ništa tu nije bezobrazno,prljavo,ružno,izmanipulirano,veæ jednostavno je.
I ljepota je u tome što nema zahtjeva i prohtjeva,osim,ah,možda toga,s moje strane da se popnem na vrh prstiju i da te zagrlim,
jer to je,što je,izraz naklonosti srca,a za srce straha nema,èak ni kad mu podare pljusku!

Moje su tajne uvijek bile pomalo javne,sve se moglo vidjeti,sve se odigravalo na tanjuru dana,èesto je to bio sjajno serviran ruèak za one koji nisu bili gladni,tako da oni tu ljepotu hrane koja hrani dušu nisu mogli niti zamjetiti.Kako bi prascima bio ukusan kavijar?
Neka njima kržljalost duha,aleluja!
No to je moja sposobnost,moja ludost i moja hrabrost,što ne kalkuliram veæ jesam,to što jesam.Jednom davno moj supisac Majetiæ je rekao: ti si Sve!I on me uvijek zove Sve.
Nema tu trunke reklamiranja ili nuðenja,moje je samo da potaknem ljude da se usude biti oni,takvi kakvi jesu.Naime što?!Život vam servira podgrijano jelo iz kantine,na vama je kako æete to prihvatiti.Hoæete li pristati na poluživot ili na život od kojeg morate uzeti sve.
I imate pravo uzeti sve,i othrvati se više uloge nemoguænosti,pa to su vam ugradili od kad ste bili bebe...

Neku sam noæ zakasnila na zadnji trajekt,bila sam toga svjesna,zapravo možda bih mogla reæi da sam to uèinila namjerno,svojevoljno,u svom sam umu imala zamisao,zakasnit æu,zakasnit æu...željela sam naime provesti noæ na kolodvoru,željela sam zapravo biti poput stranaca koji vjeèito èekaju buseve,avione,tramvaje,prijevoze,željela sam iskusiti život ljudi koji putuju...doduše,putujem i ja,ali moja putovanja su više planirana i nema nekih odstupanja,nema rupa,nema razdjeljaka,a sad,sad sam baš to doživjela i shvatila sam da te rupe,najèešæe ispadnu pomalo prljave i ružne,bez ikakve estetike,jer nose kamen u dnu trbuha,neku dozu nemoguænosti,jer noæ nema previše opcija...ili æeš biti prljav ili èist...na kolodvoru,jel?!
Kad sam u pet ujutro napokon bila na trajektu,kad sam sjela u salon i promatrala more,osjeæala sam se napokon èistom i živom,osjeæala sam se da sam doma i samoj sam sebi rekla da mi više ne treba još jedna noæ na ''kolodvoru'' duše...

Stigao mi je na vrata,sve je to bilo pomalo èudno,neobièno,jer èekala sam ga danima,i kad sam ga ugledala uhvatila me silna trema,
ništa se nije znalo,a sve je veæ bilo reèeno,možda i više od toga.
I uhvatila sam mu pogled,ubrzavala njegove vlastite korake,rijeèi,sve moguæe pokrete,jer željela sam ostati tajna.
Željela sam da ga ništa ne oda,a odao ga je miris koji sam mu kupila jer me to zamolio.
I izdao ga je pomalo razgovor s mojim ocem.
Bila sam ljuta,bila sam ushiæena,bila sam nepobjediva i tako laka...
Tad sam bila list,maslaèkovo sjeme,bila sam zrno soli,bila sam èitav svijet,a opet bila sam kaplja mora na goloj koži.
Vrtlog.Zaljubljena u život i u to što nam on može podariti,što se sve može ostvariti i nekako,nekako bila sam življa jer sam bila
oborena s nogu.O takvom sam èovjeku maštala,o onome koji to može,mene,baš,mene osvojiti da ostanem bez daha...daha...a da ipak budem življa od života...ah,da!Življa od života.

Intro

Pronaðeni èovjek nisam ja,ne u ovom tekstualnom obliku,o sebi æu pisati kad æe za to biti vrijeme,sada pišem o njemu,o onome o kojem sam godinama ranije maštala.Nisam ga vidjela dugi vremenski period jer nije dolazio na otok,a onda,kad je stigao,po drugi put sam pronašla Pronaðenog Èovjeka.
Sve je ponovno bilo okrunjeno suncem,nekom novom istinom koja je bila pod pokrivaèem,pa se probudila,ustala i zablistala.
A ovaj se put,nisam libila biti ja.Nisam se ustruèavala reæi što mislim,što želim,èemu se nadam i koje su moje granice.
Stala sam na vrh prstiju da bi ga mogla zagrliti,ponovno sam se osjeæala kao djevojèica i smijala sam se i taj smijeh i dalje traje i traje...
On je èovjek od dva metra...

Moram vam nešto šapnuti,napokon sam ponovno srela èovjeka po kojem je nastao moj ciklus: Pronaðeni èovjek!
Ciklus je to koji je nastao prije više od pet godina.Tada sam bila neka sasvim druga ja,mala,slomljena,krhka,puna nada i vjere,ali odsutna,bila sam odsutna iz vlastitog života,jer živjela sam u nekim etapama,malo lijevo,malo desno,malo u sredini,ali nikad sto posto sebe,a onda,onda sam shvatila da sam sprema na sve i da je sve to što ja mogu i da ne trebam nièiju dozvolu.
Pa sam eto sada postala Daniela,ali Daniela koja je svoja sva.
Kažem što mislim,èinim što mislim,to sam ja,bez ijednog opravdanja,bez molbi,bez isprièavanja.
Ili me voliš ili ne,nemam vremena korigirati svoju osobnost samo zato da bi me netko prihvatio.
I da se vratimo na temu Pronaðeni èovjek je stigao,stigle su s njim i nove ideje i zamisli,najviše hrabrost.
Ni u jednom se trenutku nisam pitala jel ovo ispravno,nego sam èinila i išla glavom kroz zid,jer život je život,savršena prilika da èinimo ono što zamislimo,da se usudimo,a ne da ''gljivarimo''nikad nisam bila taj tip.
Moj je život èarobna kombinacija i svakog novog dana uèim se nositi s time.
Nikad nisam dopuštala samoj sebi biti samo obièna Daniela.
Ova Daniela je Daniela koja svakodnevno mijenja svijet i èini ljude sretnima.
To je moja svrha i cilj,ostaviti istinski traga u drugim ljudima,shvaæali to oni ili ne.
Ja shvaæam i ja znam.
Ostalo je ostalo,nebitno,sasvim nebitno....