|
Gdje nestaju ljudi,gdje nestaju njihove riječi,pjesme,ideje,zamisli,ushiti,gdje nestaje njihov zanos i let?!
Ništa ne nestaje,to je samo prikriveno lišćem tajne, lišćem neke nemogućnosti.
Nisam nestala,eto me,ovdje,tu sam,u sadašnjosti sam, ponovno sam otvorila svoj blog,svoj siguran prostor,mjesto koje me uvijek čeka,
gdje god fizički uistinu bila uvijek imam svoj virutalni dom,tu imam sve pod kontrolom,sigurna sam i slobodna,zato se uvijek vraćam...
Danas je točno godinu dana od kad sam upala u jednu malu zamku,koju sam doduše samoj sebi postavila,bio je to divan i uzbudljiv pad,pad dostojan Alise!
No u ovom trenutku,uspjela sam te prostrijeliti pogledom i našli smo se zajedno u jednoj balanosti,a u isti taj sat prije godinu dana mi smo zajedno bili u vrtlogu tijela.
Život je čudo,eto me tu,snažnija no ikad,s većom vjerom u sebe i po stoti put stala sam na svoje noge i pobrisala prašinu i prljavštinu s ramena.
Tako to čine hrabri i snažni ljudi,ljudi koji prvenstveno vjeruju u sebe i u pravo na ljubav,pravo na sreću i slobodu,pravo da su nečije sunce.
|