|
Ovo sam uvijek bila ja,ovo sam uvijek ja,ovo će uvijek biti ja,ovo što je,ovo što pišem,tipkam,što njegujem poput djeteta.
Od skoka krajem studenog potrajala je dovoljno duga pauza,upravo do današnjeg dana,jer danas sam narisala točku.
Veliku,lijepu,crnu,debeljuškastu,konkretnu točku.
Možda bi za one s malo manje mašte trebala reći da sam ne spalila,porušila,uništila most,već sam velikom,bijelom,čistom gumicom svoga srca
pobrisala greške iza sebe,zapravo nisu to greške,to su samo malo krive linije,oni nešto smjeliji će reći,ne,u životu to tako ne ide,ne možeš brisati ono iza sebe,a čarolija je u tome da me uopće nije briga tko što kaže i tko u što vjeruje,bitno je ono u što ja sama vjerujem,bitno je ono što ja napišem,smislim,čemu se smijem i što živim,tako da,ako ja kažem da sam obrisala,obrisala sam,a milijardu ljudi može reći nisi,i dalje,i dalje ću reći:obrisala sam.
Zašto?!
Da se inatim?!
Ma ne,ne inatim se nikome,ničemu,jer to bi značilo da nemam istinsku vjeru,a ja je imam,imam vjeru u sebe,svoje biće i svoje misli.
Znam da mi treba još mnogo puta pasti i ustati,ali to samo jača sve što sam.
I zato, danas je ponovno divan dan, dan ispunjen ljubavlju,a ona nas nas usmjerava na pravi put...
|