|
Pitam se sjetiš li me se tamo negdje na kraju svijeta,tamo negdje u svojoj utvrdi u kojoj bilježiš svoje dane,
vidim te kako koračaš,ponekad pomislim kao da su to koraci ponosnog lava.
O čemu misliš tamo daleko,na dovoljnoj udaljenosti od moga staklenog srca?
Misliš li ove moje misli,možda ih ja zato tako jasno i ispisujem,slovo po slovo,interpukcijski znak,pa čak i prazninu.
Sitno,nježno negledanje u tastaturu laptopa,jer već znam sve simbole i žmirečki.
Poznaješ li ti mene tako i žmirečki?
Što sam ti to namijenila,koju sam ti ulogu dodijelila?
Smiješ li se,imaš li bistar i jasan pogled,jesi li smiren ili uzbuđen?
Promatraš li ljude,ptice,zvijezde,dnevno ili noćno nebo?
Sjetiš li me se ponekad dok grad spava,dok rijetku tišinu obori s nogu poneki pijanac,stranac,lutalica?
Pitaš li se ti kao što se pitam i ja? Ili je to već za tebe svršena stvar.
Nešto što si spremio u ladicu koju nikada više nećeš otvoriti?
Čuješ li me kad ti šapućem pred san i o čemu ti ja to pričam?
Pričam li tebi ili sebi,ili u nigdnjinu?
Čuješ li moj glas dok čuješ samoga sebe?
|