|
Intro
Pronađeni čovjek nisam ja,ne u ovom tekstualnom obliku,o sebi ću pisati kad će za to biti vrijeme,sada pišem o njemu,o onome o kojem sam godinama ranije maštala.Nisam ga vidjela dugi vremenski period jer nije dolazio na otok,a onda,kad je stigao,po drugi put sam pronašla Pronađenog Čovjeka.
Sve je ponovno bilo okrunjeno suncem,nekom novom istinom koja je bila pod pokrivačem,pa se probudila,ustala i zablistala.
A ovaj se put,nisam libila biti ja.Nisam se ustručavala reći što mislim,što želim,čemu se nadam i koje su moje granice.
Stala sam na vrh prstiju da bi ga mogla zagrliti,ponovno sam se osjećala kao djevojčica i smijala sam se i taj smijeh i dalje traje i traje...
On je čovjek od dva metra...
|