|
Moram vam nešto šapnuti,napokon sam ponovno srela čovjeka po kojem je nastao moj ciklus: Pronađeni čovjek!
Ciklus je to koji je nastao prije više od pet godina.Tada sam bila neka sasvim druga ja,mala,slomljena,krhka,puna nada i vjere,ali odsutna,bila sam odsutna iz vlastitog života,jer živjela sam u nekim etapama,malo lijevo,malo desno,malo u sredini,ali nikad sto posto sebe,a onda,onda sam shvatila da sam sprema na sve i da je sve to što ja mogu i da ne trebam ničiju dozvolu.
Pa sam eto sada postala Daniela,ali Daniela koja je svoja sva.
Kažem što mislim,činim što mislim,to sam ja,bez ijednog opravdanja,bez molbi,bez ispričavanja.
Ili me voliš ili ne,nemam vremena korigirati svoju osobnost samo zato da bi me netko prihvatio.
I da se vratimo na temu Pronađeni čovjek je stigao,stigle su s njim i nove ideje i zamisli,najviše hrabrost.
Ni u jednom se trenutku nisam pitala jel ovo ispravno,nego sam činila i išla glavom kroz zid,jer život je život,savršena prilika da činimo ono što zamislimo,da se usudimo,a ne da ''gljivarimo''nikad nisam bila taj tip.
Moj je život čarobna kombinacija i svakog novog dana učim se nositi s time.
Nikad nisam dopuštala samoj sebi biti samo obična Daniela.
Ova Daniela je Daniela koja svakodnevno mijenja svijet i čini ljude sretnima.
To je moja svrha i cilj,ostaviti istinski traga u drugim ljudima,shvaćali to oni ili ne.
Ja shvaćam i ja znam.
Ostalo je ostalo,nebitno,sasvim nebitno....
|