|
Od sjevera do juga postoje samo kilometri udaljenosti, čisto fizički osjećaj, samo ti dlan ne mogu dotaknuti,
ali zato se budim i idem spavati s osjećajem uzbuđenja, radosti, mira, nježnosti.
Uhvatim se tokom dana kako se smiješim bez ikakvog opravdanog razloga i dok kuham ručak i dok činim kolač.
Upravo zbog misli o tebi ništa mi nije problem, ništa mi nije teško, samo letim, a stopala su mi na tlu.
Često, tokom dana razgovaram s tobom u mislima, jako dobro znam što bi mi ti odgovorio i kako,
kad imam nedoumicu, pitam te u sebi i odgovor uvijek stigne.
Puštam da ova gustoća osjećaja natopljuje moje dane, tako je sjajan osjećaj napokon voljeti nekoga tko to zaslužuje.
Voljeti nekoga tko mi ne dopušta da sumnjam u sebe, nekoga tko me uvijek potiče, nekoga tko mi daje, ništa ne traži,
a radosno uzima samo ono što sam mu spremna dati.
Voljela sam ranije, bila sam zanesena i luda, ali te su ljubavi od početka osuđene na propast, jer ja sam više davala, izgarala, poticala.
A ovo trajanje, ovo je nešto sasvim drugačije, zrelije, mirnije.
Volim što mi nadopunjuješ rečenice, a i onda kad se nalazimo na suprotnim stranama nekih poimanja stvari, ti si jedini koji me
pokušava razumjeti, koji me istinski sasluša, to je rijetkost i među prijateljskim odnosima, a ovo, ovo je više no što sam se usudila sanjati.
Mi dolazimo iz dva tako različita svijeta, ali mi ih spajamo tako lako, i to me oduševljava.
S tobom nema drame, nema natezanja, nema ljubomore, ti uvijek pronađeš pravu riječ da me umiriš, ohrabriš, utješiš, razveseliš.
Ti mi daješ slobodu, ali me i čekaš dok se vraćam, a vraćam ti se jer si naš, bez fige u džepu.
|