|
Otočko je jutro obgrljeno kišom, još sam tu, još mi godi i još mi je teško vratiti se gori, jer kad sam ovdi, puno sam ti bliža.
Ovaj nas otok spaja, on je ta točka, ta pribadača, ta sigurnosna igla.
I ovdje pratim tvoje tragove.
Sve me raznosi i smiruje istovremeno.
Čudnog li osjećaja, ha?!
I ne, ni na trenutak ne bi bila neka druga ja.
Jer još uvijek plovim, još uvijek sam sretna, jer mislim o tvom pogledu punog obožavanja.
I točno znam, sada točno znam kako bi muškarac trebao gledati ženu.
I nitko me nije gledao tako, iako su me gledali s puno strasti, ali ti, ti kako me gledaš to nije strast, nije ludilo, opsesija,
ti me gledaš kao da si ti ja, i kao da me nikada ne želiš prestati gledati.
Kao da uistinu ne želiš kraj.
|