Nisam, nisam trebala oguliti kožu, nisam trebala izgrebati dlanove, izribati se od glave do pete, nisam,
ne, nisam trebala učiniti ništa posebno, samo sam trebala vjerovati i ove srijede, ove srijede, prije samo dva dana,
prišao mi je muškarac kojeg nisam vidjela 4 godine, koljena su mi zaklecala, zatrčala sam mu se u zagrljaj...
On je uvijek bio moj ''izgubljeni-pronađeni'' čovjek...moja vertikala.
Uvečer sam plakala sat vremena u jastuk, jer nisam mogla vjerovati da je došao, da je stigao, da je tu.
I znala sam da je on moj sjever-jug-istok-zapad i da sam bez njega tražila samo prsluk za spašavanje.
Moje slovo D mi je stiglo...
|