utorak, 19.09.2023.

Dotaknuće


Kad je ljeto trebalo otići, kad je sve trebalo utihnuti, odjednom je stigao, uistinu je, i ne, njega ne moram sama činiti drugačijim,
jer on već je drugačiji, baš onakav kakav bi trebao biti, on zapaža, on osjeća, on pokazuje, više od toga osluškuje, i miran je,
postojan, stabilan, čvrst, a onda ipak nekad opsuje, ali slatkom, nježnom psovkom, kad se razljuti jer mu nešto ne ide kako treba.
On je čovjek u kojem mogu vidjeti svijet, a ne razočarati se u tom istom svijetu, jer on ga čini stabilnim, zapravo bolja bi riječ bila normalnim.
Obično u tuđe svjetove unosimo nemire, ludila, katastrofe, a onda kad netko unosi mir i nježnost, to, to je i više no što se može poželjeti.
I sada je ljeto, upravo sam ga vidjela, pozdravili smo se, očekivali smo se, i našli smo se.
TU smo gdje jesmo. I kao da nas ništa više zapravo ne može razdvojiti, ne brinem se hoće li stići, hoće li me voljeti, hoće li me željeti,
hoće li ovo potrajati, jer jednostavno to je i to se zbiva, to se događa i vrijeme ne postoji.
Postoji samo taj trenutak, kad moram umiriti svoje disanje, svoju treperavost i trapavost, jer se samo želim fokusirati na to da smo tu.
I da ništa drugo nije važno, jer nije važna odjeća, nisu važne cipele, nije važna šminka, boja kose, trepavice, nego ono nešto ispod kože,
što se pokaže puno većim i važnijim i što lebdi kao aureola oko nas, i to jedno biće, istinsko biće to može uhvatiti i zagrliti, obujmiti i prihvatiti.
I to nas biće ne mora niti dotaknuti, a opet dotaknuti će sve.
Sve!


10:17 Komentari (0)




ponedjeljak, 18.09.2023.

Više od bilo koje zamisli


Jednostavno ljudi smo i nije nam se lako otvoriti, reći baš sve što imamo o sebi i biti ranjivi,
no mi smo danas pričali o kuhanju i o mojim navikama, jer tebe je to zanimalo i
nasmijao si me, dok si me istovremeno promatrao, Bože, tako si me izravno gledao u oči kao da sam najbitnija u čitavom univerzumu,
i pomislila sam, koliko je vremena trebalo, koliko konkretno godina do ovog trenutka,
pa eto sada i je zbog toga taj trenutak tako neopisiv i uopće ne želim spavati, jer ovaj san na javi je sve, više od bilo koje moje zamisli....


23:47 Komentari (2)




subota, 16.09.2023.

Ljubiti....


Udah, jedva sam udahnula danas kad sam ga ugledala, ne, on nije nikakav maneken, savršen muškarac,
no, no, no, on je moja misao i zamisao.
I kad ga vidim ranjenog poludim.
Patim.
Ali uz njega vidim zvijezde, i prešutim usnicu koja mu se spustila.
Jer on vidi sve najbolje u meni i želi me kao što želi živjeti,
A ja, ah, ja želim zbog oboje živjeti, živjeti, živjeti!
I usnicu poravnati i ljubiti, ljubiti, ljubiti...


12:57 Komentari (0)




petak, 15.09.2023.

D koje je ponovno pronašlo svoje D


Nisam, nisam trebala oguliti kožu, nisam trebala izgrebati dlanove, izribati se od glave do pete, nisam,
ne, nisam trebala učiniti ništa posebno, samo sam trebala vjerovati i ove srijede, ove srijede, prije samo dva dana,
prišao mi je muškarac kojeg nisam vidjela 4 godine, koljena su mi zaklecala, zatrčala sam mu se u zagrljaj...
On je uvijek bio moj ''izgubljeni-pronađeni'' čovjek...moja vertikala.
Uvečer sam plakala sat vremena u jastuk, jer nisam mogla vjerovati da je došao, da je stigao, da je tu.
I znala sam da je on moj sjever-jug-istok-zapad i da sam bez njega tražila samo prsluk za spašavanje.
Moje slovo D mi je stiglo...


21:07 Komentari (4)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>