|
U ovaj noćni sat dok turisti odmaraju, oni stariji, te oni s malom djecom, ljubav se već vodila, odvodila, sad su već svi iscrpljeni i spavaju dubokim snom, jer sutra ujutro ponovno treba rano ustati, skuhati kavu, pospremiti zaostalo suđe od večeri prije, umiti se, počešljati se, urinirati, obaviti veliku nuždu, ili je čak i preskočiti, pa onda, ah, sve ispočetka, dobro je, dobro je, dobro je! Doručak!
Nakon doručka odlazak na plažu, mazanje s kremom za sunčanje, faktor petsto po mogućnosti, jer danas se svi plaše sunca, kao to nije isto ono sunce koje nas grije oduvijek?!
No, da, nema veze, idemo mi dalje...ručak...odmor, ponovni postupak...vraćanje kući, večera, šetnja i...iii to bi bilo to.
Promatram sve te rituale koje čine ljudi koji posjeduju obitelj, i imaju naočigled ispunjenje svojih snova, a umorni i polupijani teturaju, pa se svađaju i tako to, tako to...
I znam, to nije šablona za sve, pogotovo ne za mene.
Za mene je noćni sat čista misao, nježnost, erotičnost, skladnost, seksualnost.
I shvaćam, mogla sam i ja pasti u istu zamku moranja, jer...jer morati se mora, tako kažu, a onda mnogi koji nisu morali morati ispadnu iz tračnica,
jer ljubav sljubljena sa snom iznjedri sve.
A moranje sa strahom pogubi sve, i sebe i druge jer ostaneš u tračnicama koje gube pravi smjer,
pa te vode, vode i vode gdje ničiji dlan zgrabiti te neće.
|