|
Nasmijala si se, vjerojatno se i sad smiješ dok čitaš, uporan sam s tim pismima, iako nema drugog tvojeg pisma,
nikakvog odgovora, ali novost je ta da mi se smiješiš, i ponovno me gledaš ravno u oči.
Sretan sam, puno sam sretniji no prošlih dana, i ponovno me pozdravljaš i kao da si neka nova ti.
Ne mogu to objasniti, uistinu ne mogu.
Zbunjen sam, ti znaš da se ne znam najbolje izražavati, meni je teško biti i verbalan, a kamoli tek ovako pismenim putem,
ali istina je da sam ovako malo slobodniji, pred tobom mi je ponekad teško izraziti se, to je stoga što me ti svojim prisustvom činiš pomalo
nervoznim, ali ne negativno nervoznim, već ono, neka vrsta uzbuđenja, zaboravim gdje sam, što sam, i ništa ne postoji osim nas dvoje.
Svaki naš susret potraje tako kratko, a ako se itko zbog toga treba posipati pepelom, to sam ja.
No, da, znam, dosta je isprika, sigurno sam ti dojadio s njima, i sebi sam.
No moram biti iskren i reći da već danima smišljam što ću i kako ću te iznenaditi, želim ti uzvratiti za sve ono što si ti meni dala.
Ovdje ti to predstavljam, ovako suzdržano, jer ti iako voliš iznenađenja, ne voliš da te se stavlja pred gotov čin, obećajem, uistinu ti obećajem
da te moje iznenađenje neće ugroziti, niti tebe, niti tvoju slobodu.
Stalo mi je, uistinu je. Vrijeme je da ti to dokažem.
p.s. danas, danas si izravnala kosu, i oči su ti posebno sjajile, ponovno sam se zaljubio u tebe, ponovno po ko zna koji put
A!
|