|
Bila sam nekoliko puta čarobna, poput zlatne prašine na ramenu kaputa, muškarcima, da!
I, oh, to je sve bilo baš tako kako sam zamišljala, oni su me vidjeli kao čaroliju, ali znate li što?!
Jer sam im je imala znanja dati...
Čarolija nestane, postane prah, nakon kratkog vremena.
Ona koja nudi sve, a ne traži ništa, ona koja ne lovi, nego privlači, često je ne mogu pojmiti.
Tako ni ti mene nisi vidio, ne dubinski, ne do kraja.
Nemaš radar za posebno.
Zrela, staložena i ozbiljna ali dječja nevinost i bijele ruke.
Život koji te je uvjerio, ispisuje ti na očne kapke, odustani...jer ti si previše siv za ove sunčane zrake
koje njene modre oči daju, daju i njeguju ljubav...
|