nedjelja, 09.10.2022.

Tamo gdje si sakrila želju


Sjebat ću joj blog! Oh, čovječe!

Vjerojatno ste zamijetili da nedostaje par postova, dva-tri i tako to.
Da, to sam ja, to nije bila ona.
Obrisao sam ih, sramotni su! Moje isprike onima koji su ih komentirali.
Najiskrenije, ispočetka, prvo sam mislio da će to biti uspješno, to moje ulaženje u njen prostor.
Da će Daniela reagirati, ali nije.
Napravio sam i pravopisne greške, onako misleći da će joj to dignuti živac pa da će intervenirati, ali nije!
Zato sada pišem onako ispravno, ovo neće otići u smeće.
Neće jer joj se želim približiti. Želim joj pokazati, ispisati, dokazati joj se.
Ona je moja, iako to još ne zna, a ne zna stoga što sam ispao seronja.
Da, da, da!
Znate nas muškarce, pravimo se frajeri sve dok ne popušimo žešće.
Zapravo sve se to odvija do trenutka dok ne pronađemo ONU!
Pa tek tad tada, nekako se ispravimo, prestanemo biti nametnici, shvatimo svoju svrhu.
Svrhu koja je ranije bila poljuljana, jer sa samo privlačnim komadima, s trebama to ima smisla, mislim biti površan,
ono zabavica, hepi si, željen, godi egu, kome ne bi ?! Ali onda skontaš da ti fali nešto više, da ti treba nešto više.
Da isključivo seksualne aktivnosti nisu te koje će te zadržati kraj tog nekog lica.
Naime nekad ta lica bivaju slatka, lijepa, skoro pa savršena, al ono nisu ništa osim toga.
Nisu hmmm sve!
Pristao sam i sam ranije mnogo puta na manje od Sve, i upravo zato, sad kad sam shvatio da je SVE moguće i da je
tu, baš tu, nadohvat ruke, izbezumio sam se.
Da, to je moj grijeh.
No ipak sam se odvažio na to da jednom u životu odigram na sve ili ništa!
Odlučio sam da ćeš baš ti i upravo ti Danielo, biti moja, najmoja i da ću rastaviti zemlju i nebo,
samo da ti utisnem poljubac u obrvu, lijevu obrvu, tamo gdje si sakrila želju!


00:07 Komentari (1)

<< Arhiva >>