|
Nisam te tražio, sam Bog zna da te nisam tražio, živio sam život poput svih ostalih.
Sve što se normama trebalo ispuniti, učinio sam.
Bio sam sve što su me tražili biti. Sve što sam i ja sam vjerovao da bi bilo najbolje za mene.
A onda, samo jedan tvoj pogled.
To tvoje modro-zeleno-zeleno-modro!
I počeo sam preispitivati sve što je bilo prije tebe.
Jer odjednom kao da mi je na dlan sletjela vila.
Kao da me obasjala svjetlost!
Kao da mi je sjelo milijun dolara na račun!
A, znam, glupa patetika no, stvarno da, ti vrijediš više od milijuna!
Milijun bi potrošio, al tebe, tvoje usne, tvoje oči, tvoju toplinu, nježnost,
ne to se ne može potrošiti, jer ti si neiscrpno vrelo moga ja...
Osim ako uskratim ti sve.
Tek tu je ponor mog ponora, kraj moje smrti.
|