|
Ako ste mislili da sve ovo ima redoslijed, grdno se varate, ovo je živo!
Ovo nije laž!
Ovo vam je posteljica koju izbacujete nakon poroda.
Ako vam je gadljivo i ako nema smisla, samo produžite, sve je ovdje shvatljivo i bez neke osude.
Neshvaćena slova, razbacane riječi poput odjeće na podu koju ostavljaju ljubavnici prvi put, kod prvog susreta,
kod prve žurbe, kod prve strasti.
A onda, što onda, nakon toga, nakon svog tog prvog iskrenja?
Ono se više nikada neće ponoviti.
Nikada u tom prvom istraživanju.
Sada mi je sve jasnije da te odgađam, to sam ti činio, odgađao sam te, jer sam se plašio da ako te tog prvog puta povedem u svoje jastuke,
ako te taj prvi put poljubim, zagrlim, ispunim čitavim sobom, hoćeš li zbog toga nestati?
To je moj strah i zbog toga te odgađam.
Odgađam da bi te barem jednom imao, a to jednom, sad mi je jasnije možda se i ne odvije, jer ja sam slab, a ti si jaka.
Može li tvoj plus nadjačati moj minus?
Jedem juhu, juhu i kao da u njoj plivaju slova tvoga imena, počinje mi se pričinjavati, tko je ovdje tko?!
Ne mogu se koncentrirati, imaš li ti to napad na mene svojim mislima?!
|