|
Gdje si otplovila ?
Gdje si, molim te, javi se, reci mi nešto, štucni, nasmij se, isplazi jezik, opsuj me, ali mi daj do znanja da si ovdje, da si tu?!
Molim te, lijepo te molim!
( On ustaje sa stolca, prilazi joj, lagano spušta dlanove na njena ramena, no čvrsto je stegne i protrese njeno tijelo!)
Nemoćan sam, sav sam nemoćan pred tobom, možeš li shvatiti da mi je trebalo toliko vremena, toliko dugo vremena da pronađem svoje pravo ja,
ono ja koje je spremno biti ono što ti trebaš.
Nisam nikakav papučar, ali ako ćemo odbaciti sve oklope, zar nije srž svakog muškarca, biti, postati pravi muškarac, pronaći onu koja će ga utopliti, ona zbog koje će svaki dan biti obasjan suncem, nije li to svrha?!
Nije li svrha ovaj život predati u slobodi onome drugome? Nije li najveća sloboda biti slobodan u zajedništvu?
Možda kasnim desetljećima, ali onda, u onom danu, kad sam te sreo, shvatio sam da je to, to!
Prava stvar, jedini smisao, jedina svrha, jedina žudnja, potreba, želja, strast, jedino ludilo, jedino sve!
Jesi li me shvatila?
(Ona se nježno nasmiješi, uzme mu ruku, rastvori šaku, poljubi u dlan! Tišina!)
|