(U nastajanju...)
Ne znam što bih ti rekao, molim te sjedni, sjedni!
Ne znam kako i od kuda bih trebao krenuti, no ono što te tražim je da me saslušaš, molim te, da me jednostavno saslušaš,
a onda, onda reci što god ti je na umu, na srcu, i budi stroga, iskrena, okrutna, budi to što jesi, u to ne ulazim, samo budi ti.
Može, hoćeš li?!
(Ona kima glavom i gleda ga direktno, koketno, umiljato s dozom erotičnosti! Na trenutak ostaje samo tišina, kao da visi umjesto lustera u zraku!)
Vidio sam te toga dana, muškarcima je vrlo teško precizirati datume, godine, ali ne i mentalne slike, vidiš, točno se sjećam trenutka kada sam te ugledao, kad si prolazila pored mene i uhvatio sam ti pogled, najiskrenije, moj posao je takav, znaš i sama da ne obraćam pretjerano pažnju na ljude, meni su ljudi samo broj, mislim, zapazim nekoga tu i tamo, sjetim se nekih osoba koje su stalno na istoj relaciji, ali obično me ne dotaknu, znaš, pamtim nešto, neke detalje, smiješne, odnosno manje smiješne, ali to ostavljam po strani, to je neki događaj, nešto usputno što vidim, najčešće zaboravim, no tog trenutka, toga dana, kad sam uhvatio tvoj pogled, nakon toga baš ništa više nije bilo isto, ništa, ja sam nisam bio isti, a zapravo se ništa posebno nije dogodilo, dobro, dobro! Dogodilo se nešto posebno jer te inače ne bih molio da me saslušaš, ali ništa što bi u tom trenutku shvatio kao nešto ozbiljno!
Tada sam samo uhvatio tvoj modro-zeleni pogled! Utopio sam se u njemu, samo na tren, dopustila si mi da izronim!
(Ona ga promatra i trepće poput lutke, dopustila si je samo reći mu : slušam, slušam, nastavi, nastavi!)
Znaš vrlo dobro, da sve što se između nas odvijalo je bilo bez puno riječi, samo pogledi, uzdasi, sve te slutnje, iščekivanja, nadmudrivanja uz par kretnji i osmijeha, i realno, za mene je sve to bila samo igra, doduše u samom početku, jer tko bi se mogao natjecati s tobom?
Tko je tebe dostojan? Tko se nije opekao u tvojoj strasti?!
Vidiš, smatram da si iznimno karizmatična, da si posebna, ti svoje ja nosiš umjesto šminke, umjesto frizure, umjesto odjeće, sve zamijeni tvoje ja, ti si hodajuće ja!
Da se razumijemo ja sam čovjek s iskustvom, pun strasti, pun ludila, pun zgoda i događaja, ali ono što do tebe nisam otkrio je ženu koja je ja!
Za mene su se otimale, natjecale, nabacivale se, pretvarale se i gubile se. Imponiralo mi je to, neću ti lagati, imponiralo mi je što su me lovile, povlačile za rukav, što su mi se podavale i što su me željele. Svakom muškarcu godi, no ti !!!
Ti si bila više od svega, sve si pobuđivala, a sve si poricala.
Naime tvoj pogled, tvoj hod, tvoj koketni smijeh, tvoj pozdrav i način na koji jednostavno jesi, to je poput najnježnije svile, svile koja tako lako klizi kožom, no istovremeno je hladna, ono što želim reći je, da si me doticala svojim prisustvom, ali nikada se nisi podala, ne, ti nisi poput pamuka udobna i ona koja se jednostavno konzumira, ti si dragocjenost koju sam odjednom, iznenada imao potrebu zaslužiti i sada, u ovome trenutku ti si za mene poput nečeg nedostižnog, jer još uvijek nisam dotaknuo ništa više osim tvog hladnog dlana, doduše vani je kišilo, ti si trčala šumom i kad sam te susreo, samo si rekla, hladno je, danas je hladno, u šumi je hladno...nisam ti vjerovao pa sam ti pružio dlan, jesam, iako sam pomislio da mi ga nećeš uzvratiti, ali jesi, i samo da znaš, to je za mene bilo slavlje, skoro sam otvorio šampanjac! Kad se upozna žena poput tebe, tada, tada muškarac osjeća čitavi festival u svome srcu.
Nijedan to ne može zanijekati, nijedan!
|