|
U trenutku kad mi je stigla poruka u jednoj od aplikacija osjetila sam blagu mučninu u želudcu,
po tome znam da se moje srce još uvijek osvrne na tvoj pogled kojeg uvijek mogu prizvati,
kao što se priziva topla misao djetinjstva.
Još je ljeto i još miriše na sočne breskve, kreme za sunčanje i naftu.
O tebi sam danas čula, o tebi sam dobila informacije, o tebi nisam previše mislila jer nisi odvojen od mene,
ti si sastavni dio onoga što jesam i u tome je sva tajna ovoga što je.
Moja simpatija, to tako nevino, dječje zvuči, a opet to je čistoća kojoj teži duša, vjerovati nekome i u nekoga bez sumnji.
Tako sam odlučila i tako je.
Večer sam završila plešući u moru, plešući u pješčanom plićaku uz glazbu koja je dopirala iz noćnog bara.
Bile su to pop-rock balade i jednostavno vrijeme kao da je stalo, upijala sam more, noć, zvijezde, mjesec, svjetla na jedrilicama i
pomislila sam, kako je fenomenalno to što sam živa, kako je fenomenalno to što postojim upravo sada, baš sada i kako mi sada,
baš sada ne nedostaje ništa, jer sam tako ja-ja!
Neodvojena od Ničega.
|