|
Kad bi ja bila tvoja noć ti u njoj ne bi mogao usnuti, jer bila bi ti poput najljepšeg dana, čista i bistra, puna nježnosti i sigurnosti.
U mojoj bi meni bio čovjek koji nema sumnji i koji hoda izraženog srca, otvorenog i predanog, jer znao bi da te ova noć grli i nježi.
U mojoj bi meni bio najslabiji i najsnažniji odjednom, znaš onako kako junaci bivaju jasni.
Oni se predaju za ideale, a oni sami su ideali i zbog toga oni umiru, ne, ne, ne, ne zbog drugih, već zbog samih sebe.
Jer ideal je samo posađen u našem biću i tu raste, tu izniče i tu izrasta ah, tu izrasta i nema drugoga osim nas da ga njegujemo, da ga zalijevamo,
ali i da ga uspravimo kada stigne tren i, i, i stoga često sve bude poništeno, uništeno, razoreno, jer nekada ta snaga biva usnula strahom od neuspjeha.
Od mene mili, najmiliji dobiti ćeš noć i ovu sjenu, jer kada bi ti dala dan, ti bi me zaboravio, jer one ispred mene, one su ti dale samo koprenu,
one su ti sjenile dan, a ja ti ga, oh, ja ti ga, kako ne shvaćaš činim istaknutijim, ja ti bijelo činim bjelijim.
Koje li uobrazilje, kojih li ludih misli, možda misle svi koji zaviruju, ali oni ne znaju tajnu, kao što ni ti ne znaš tajnu, da samo ona koja vjeruje da ima snagu i sposobnost da ona i vlada. Princeza i Kraljica nije ona koja sumnja, koja se osvrće, koja pada na prvoj stepenici, tako ni ja, o, ni ja neću, jer ti si moj, i ja sam ta koja zna da može uzeti, prisvojiti, osvojiti i imati.
Ti si moj jastuk, moj trn na jagodici prsta, moja kapi krvi, moje sjeme i moje obilje.
Ti si moja strast, moje ludilo, moja bolest i ozdravljenje.
Ti si onaj kojeg želim ukrasti i spremiti.
Ti si onaj kojeg želim osvojiti i nikome drugome ne predati.
Oh, ja jesam pomalo otkačena, zaluđena i neodlučna poput obične djevojčice!
Stoga ni ti sam nisi siguran, hoćeš li mi strgnuti nevinost, ali već jesam, već jesi, dječače moj, od kad si me pogledao, o, još kako si me pogledao!
I ništa više nije bilo nego što treba biti.
I stoga me grliš i čuvaš i stežeš i zbog toga si ljubomoran i čeznutljiv, ti oko moga oka, divljino moje divljine.
I od ovoga čudnoga vremena, ti sa mnom činiš vrelo ludosti.
|