|
Znam koliko voliš moje haljine, pa onda, pa nije ni čudo
što si izjavio, sada, sada je vrijeme za haljinu,
smijali smo se oboje,
samo ti me znaš izazivati,
ti i tvoji prsti i tvoja slova,
izvodila sam : od kud da ja znam kad je pravo vrijeme za haljinu?
A mislio si da smo napokon sami, daleko od svih,
kod potoka u kojem je maločas plivala mama patka sa sedam malih pačića
bila sam ushićena
još nikada ranije nisam vidjela pačiće divlje patke
S tobom petsto čuda, ti i ja smo kao plus i minus na magnetu,
samo zajedno privlačimo ono što je veće od života
Imaš, čekaj, imaš nešto na licu,
brzo dodiruješ obraz i promatraš se,
komadić papirnate maramice
hvala ti
ti si uvijek, uvijek, uvijek tako pristojan
i to me čini ponosnom
Smiješan miks, ti i ja
Doći ću ti,
kažeš: nemoj se iznenaditi kad u ulici vidiš crni automobil
neću moći dugo bez tebe,
kad jednom odeš, šapućeš
ne govorim ništa
Dopuštam ti da budeš alfa, taj alfa kojeg sam smislila davno
pa pričamo o donjem rublju koje je jednom bilo strpano u
usta torbice, samo da te mamim i navedem na trag maštarije
a onda i ti mene izazivaš,
pa ti kažem: ti to baš voliš, ha?
voliš jer znaš da volim izazove, znaš da ne mogu odoljeti!
I znamo oboje da smo se navukli
to je samo naša igra i naš svijet
nismo sigurni od kad ni do kad
ali hej još je proljeće
kažem ti još jedan dan
samo jedan dan
Pomišljam kako bih voljela da ostanemo
zauvijek
|