|
Nakon nedjeljnog ručka na telki se obično prikazuje More
to je nedjeljna svetost koje se držimo dok još zvecka posuđe na putu do perilice
Na ekranu je danas zasjala brodica s tvojim imenom
koje li ludosti pomislila sam
Zar je ova moja zemlja čudesa preselila u širu javnost?
Njih dvije su prasnule u smijeh
ja sam se pravila da ne razumijem čemu su se to one tako zvučno i ekspresivno predale
a znala sam dobro
Na stolu je ostala zelena kockica za Čovječe ne ljuti se
rekla sam jednoj od njih
Hajde ti baci prva da vidim koje ćeš dobiti brojeve
a onda sam bacala ja
prije toga zamislila sam broj 11
dva bacanja zbroj brojeva
i jesam li
o da
naravno da jesam
pet plus šest
jedanaest
teško sam progutala slinu
znala sam da se ponovno igram sa znakovima
ili oni sa mnom
Baš ništa nije obećavalo sasvim običnu nedjelju
I krenula sam ti ususret
pitao si me odlazim li i kada će to biti
rekla sam ti na dan sa sedmicom u sebi
Mi ćemo se mimoići ponovno
to je sad već jasno kao dan
Na trenutak sam ostala sama kao muha zatočena u staklenci
sve vidiš
a nigdje ne ideš
nigdje ne možeš
A onda sam izbjegla padajuće stablo
skoro sam bila oduzeta ovome svijetu i tebi
buljila sam u daljinu i nisam baš najbolje shvaćala
čemu ovo sve?
Hoće li ti nedostajati bus, tramvaj?
Hoće li ti nedostajati ovaj svijet?
Ali nisi se usudio pitati me
hoću li ti ja nedostajati?
I ja nisam rekla ništa
jer ni ti nisi rekao ništa
Slova su pospremljena unutar glave
unutar srca
unutar razuma
dobro su zaključana
na to sam pomislila
baš na to
Ne znam u kojem je džepu ključ ali nebo je opet pred kišu
a ja ponovno trčim krugove
i na radiju je ponovno Tedi
i osjećam da je ovo posljednja nedjelja pred ljeto
Posljednja s tobom
ti odlaziš i ja odlazim
samo jedan kratak pogled
i pozdrav rukom
i sve je gotovo
sasvim gotovo
eto
gotovo kao da se nije niti dogodilo gotovo
|