|
Ispod prstiju klize zadnje minute današnjeg dana
indigo se razlilo preko bijelog papira
tiho dišem i još tiše vrištim
sve bi željela
sve bi tražila
sve bi uzela
a samo što mogu
samo što ću učiniti
biti će tek jedno uzbuđenje
koje će odrediti smjer nečijeg pogleda prema meni
I još ću jednom ustati iz mora
sva mokra i predana
pa iznijeti alge satkane od misli
za jedan jedini zemaljski ples
neću se skrivati u dubinama
biti ću prisutna u zamahu kišnog neba pred potop
jer potopiti će se sve što sam kadra biti
u jednom jedinom sićušnom trzaju hrabrosti
pa opet samo je jednom uvijek jednom
i neka jednom bude ovo između nas dvoje
dva krhka i snažna bića
neka ova torta bude slatka slađa od meda
slađa od javorovog sirupa
neka crno izmami osmijeh i strast
a bijelo neka sakrije sve što bi drugi željeli dotaknuti prstima
samo mala jedna mala velika tajna
kao kamen temeljac jednoj vječnosti kojoj se nisam nadala ranije
ali uzela sam je
podigla iz blata
obrisala je i ulaštila
koliko god joj bio rok trajanja
neka bude bude bude
madrac na kojem ćemo odmoriti bolna leđa samopostojanja
|