|
Kao kultna scena sa Sharon S.
dan je bio baš takav, osim što se nosilo crno
Jer često dopuštam samoj sebi da izmijenim planove
baš u zadnji tren, po nekoj finoj niti koja lijeno drijema na dnu trbuha
pa se onda odjednom razbudi i stigne mi do srca
i onda srce zna što mu je činiti
male, slatke ludosti
Ja sam tvoja uzbudljiva sila, vidim to dok stojiš pored mene
Volim što si dovoljno visok pa moram stati na prste
kako bih ti dotakla kosu
dotakla kosu
samo malo dotakla kosu
tvoju tamnu i gustu kosu
Sjetila sam se odjednom kako mi je jednom u prolazu
jedna ciganka gatala
tvoj muškarac će imati crnu kosu i smeđe oči
a ja sam joj se rugala: kriva prognoza, kriva prognoza!
niti sam voljela smeđooke, niti crnokose
a eto sada, već danima ludujem
za tim tvojim čokoladnim očima
i tvojom crnom kosom
Dok si mi tako blizu, dok govoriš i dok me upijaš
pitam se koliko smo dugo čekali ovaj trenutak
i kako je uopće moguće
da dva nepoznata bića stignu u jedan jedini, topli trenutak
Pričam ti o svemu,
o jučerašnjoj nesreći koju sam izbjegla jer je vozač bio sabran
iako je vozača kombija nazvao majmunom
i o tome kako se danas žena spucala u živicu dok sam koračala
kao ratnica s desnim ogoljenim bedrom
Bedrom u koje su buljili i muškarci i žene
jer takva je suknja drska
Promatramo zajedno tu čudnu realnost
ja točno znam tko si i zašto me ovako žudiš
Čujem tvoje misli kako se ljube s mojima
mi smo već negdje drugdje
Već imamo sve o čemu sada samo nagađamo i maštamo
Smijem se pokretima tvojih ruku
to tvoje V koje izvodiš da bi me izazvao na dvoboj
ali čekaj, mi nismo sami
Što si to promrmljao pitam te?
Imaš nešto crno...znam da imam, znam da imam...
Jesam li dobro vidio?
Imaš li dobar vid?
Ne znam što si vidio!
Što misliš da si vidio?
Isprevrćem tvoje riječi, jer te želim nagovoriti na bijeg.
Ti moraš pobjeći sa mnom, mi moramo obletjeti Mjesec!
I uđem kroz portal da se preodjenem, točno znam što ti moram prirediti,
kako te i čime obgrliti,
ti se čudiš toj nagloj promjeni
ta još maločas si bila zavodnica, zavodnica s jasnom mjerom,
a onda odjednom ta tvoja čednost pretvori se u puža golaća!
Abrakadabra!
Tajni sastojci za juhu od kišnog popodneva!
Pogledaj, pogledaj, vidiš da nema ničeg crnog!
Zbilja nema crnog ponavljaš.
Čekaj, čekaj, čekaj ali nema ničega.
Znam da nema ničega, jer nema crnog, smijem se.
Jesam li dobro vidio?
Danas mi stalno ponavljaš to pitanje, stalno, stalno, stalno...
Ne znam, ne znam što vidiš, a što ne vidiš?!
Bijelo?
Pokaži, zahtijevaš!
Pa pokažem, ti se sjetiš naslova moje jučerašnje pjesme!
Dobro je što si ga ponovio, pomišljam.
Sve si učinila zbog slova V, jesi li?
Naravno da jesam.
I pogledala si, ovaj put jesi!
Za tebe, pomišljam, ali ti ne govorim.
Ostavimo ovo za drugi put.
Naravno kažeš, naravno!
Kiša prestane padati, a ti mi ugriješ trticu pogledom,
i ispratiš me uz penjajuću ulicu.
Sretno stigni kući, šapneš mi mislima!
|