|
Make your own magic, s tim sam se probudila,
obojana tobom jer si mi stigao u san, kako to obično stignu oni kojima vjerujemo,
pa ih pustimo da nas dotaknu.
S tobom nisam licitirala, ti si samo stigao tiho, nježno, poput ljetnog povjetarca i otpuhao sve te debele nanose prašine,
jer prije tebe u ovom predjelu srca nitko nije imao pristup, pitam se, kako li si samo uspio pronaći putokaz?
Znam da ga ja nisam postavila.
Tebe se ne plašim, s tobom sam potpuno sigurno ja.
Ni sama još nisam sasvim svjesna kako je to ne paničariti.
Nitko ne bi vjerovao, ali mi se nismo ni poljubili, još je svaka ova nit nevina i čista,
mi se samo bližimo jedno drugome, kao da imamo čitavo vrijeme i čitav svijet na raspolaganju.
Ti me, ti me nikada ne požuruješ.
Ti ne tražiš, ne zahtijevaš, ne uvjetuješ.
Ti mi dopuštaš da sama plovim svojim vremenom i da ti dođem kad podignem jedra.
I sada mogu po prvi puta u svom životu vjerovati ljubavi.
Ti mojoj slobodi daješ slobodu.
I onda kada te nađem, dok te ne očekujem, tada zadrhtim, kao što sam zadrhtala danas,
kad sam ugledala tvoje duboke smeđe oči, oči boje jeseni, jeseni koje se ne plašim,
jer u njoj me čvrsto držiš za ruku.
I svaki ovaj sat i svaka ova minuta škaklja me tobom i ja sam sjajnija od sunca.
Smiješ se dok ti govorim na svoj način, voliš moje načine korištenja trenutaka,
samo mi neprimjetno ukažeš na moguć smjer, čuvaš me da ne padnem na tlo i ne ogrebem koljena.
Tvoja je ljubav poput visoke kule kojoj se ne vidi kraj i samo je ja mogu urušiti,
ali neću, neću si to dopustiti, jer ti mi to dopuštaš od prvog pogleda.
Daješ mi ruku i prihvaćaš moju.
Ti si moj najmekši pokrivač snova, i zbog toga kraj tebe sanjam.
S tobom su moji sni male ušuškane bebe.
Ni moja kriva riječ nije kriva.
Ni moj potez nije bespovratan.
I od te širine, ja sam hrabrija i smjernija.
Ja tebe vidim svojim.
Moj vidikovac.
I svi ti koraci, slova u toku dana, šuma koju ti pokazujem,
iščekivanje i nadanja, sve me to obuzima, kao što nas obuzmu velike, grandiozne stvari,
ludo i nepovratno.
A ja se i ne bi vratila u stari svijet, niti na sekundu, niti na minutu,
jer sve što je prošlo, samo je podstava za ovu balsku haljinu koju nosim za nas.
Pružam ti svoj mobitel, otključan je i za tebe ne postoji tajna šifra.
Ne postoji tajna fotografija, tajna poruka, tajni čovjek.
Ne postoji ništa skriveno i zatajeno, jer sve je prošlo, prošlo, prošlo...
Kao što je prošla bolest, kao što je prošla smrt.
|