|
To što je danas nedjelja samo po sebi i nije toliko začudno, ali to što je danas Uskrs i to što sam te noćas sanjala,
to je eto komadić neobičnosti koju je ova nedjelja dobila na dar, naime nikada ranije nisam sanjala nekog muškarca na sam Uskrs.
Nije da sam neki vjernik, ali današnji blagdan ima tu neku magičnu moć koju mu mi sami pridodajemo, jer tamo su usmjerene naše misli,
naš fokus, naša dubinska uvjerenja, pa eto, moje je duboko uvjerenje da samo posebne ljude sanjamo na nama posebne dane.
Znam da danima misliš o meni, znam da to tvoje neprestajanje osjećam svako jutro ispočetka, divno je buditi se u tuđim mislima,
ali je još divnije biti toga svjestan.
Čitave je noći puhao snažan vjetar, nastavio se tokom čitavog dana, a ja sam morala, jednostavno sam morala otići van i
trčala sam, trčala sam tri kilometra i nisam bila sigurna jesam li te uopće vidjela ili nisam?
Ti si postao moje prikazanje. Nebo se smijalo i sunce me tapšalo po glavi, osjećala sam ti se sasvim blizu.
Odjurila sam kući prije podneva, znala sam da ostavljam jedan dio sebe tamo, u tim krugovima koje ćeš možda shvatiti,
a možda i nećeš, no oni su ostali tamo.
Osjećala sam na trenutak kao da te ostavljam samoga, zažalila sam odmah, ali nekada jednostavno znaš da moraš krenuti,
mislim pokrenuti se, jer tako smo to odredili ranije.
Doručak je bio pun smijeha ali i mira, nisam si dopustila žaliti za tobom, jer kako bi, kad si ti već dio mene?
A onda smo otac i ja brzinom munje uskočili u automobil, znala sam prepoznati modro, iako sam imala sunčane naočale,
teta nas je dočekala.
Čitavo sam vrijeme maštala o tebi, samo sam tebi naginjala, pitala sam se osjećaš li svu tu moju snagu
kojom te dotičem kroz prostor i vrijeme?
Osjećaš li moj zagrljaj, moj dodir? Jesi li ti moj svojim pristankom, ili samo jednostavno jesi?
Preskočila sam mnoštvo toga, samo sam željela natrag kući, samo sam hvatala sve te simbole, tvoje inicijale, tvoj datum rođenja,
čokoladno mlijeko, tvoj nadimak, tvoju i moju boju, sve sam to željela zapamtiti, možda ću ti jednom reći?!
Željela sam da shvatiš da više nijedan blagdan ne želiš provesti bez mene.
Od današnjeg dana do zauvijek naše vječnosti.
Zamolila sam nebo i dogodilo se. Čuo si me.
Čekao si me, ali ja ti danas nisam došla, mimoišli smo se točno u minutu.
Moja sudbina.
Karte su ispale točno po pravom redoslijedu.
Tko je danas tužan, tko je danas razočaran, tko je danas ostao s rukom u zraku?!
A opet tako je moralo biti, zar ne?
Da shvatiš, koliko me želiš sasvim blizu.
Od danas ćeš tjerati sumnje, strahove i loše misli.
Uhvatiti ćeš me za ruku, vidim te, dopuštam ti.
Tebi ću dopustiti da mi pokloniš čitav svoj svijet, ali morati ćeš učiniti taj korak, ili ćeš izdati samoga sebe.
Oboje to znamo, jer dogodio se onaj tren, već odavno je, zbog kojeg ništa više nije isto ni u ljubavi, ni u ratu.
|
