utorak, 11.01.2022.

11.1.







Rođendan na koji sam prvo uranila, pa zakasnila.
Sve je to zbog sna od jučer, od onog u kojem sam vidjela tog nepoznatog čovjeka,
smeđi sako, smeđe hlače, smeđe cipele,
a onda, onda kad je tuđa ruka u dućanu posegnula za čestitkom,
zavijorila je kao jasan znak, upravo ta; smeđe cipele iz sna.
Na trenutak sam izgubila dah, osjećala sam se kako se čitav svijet zavrtio,
a ja sam eto tu u trenutku i primam u dlan jasan znak.
Mala svakodnevna magija i čarolija.
Sve se to nastanilo u tom jasnom pogledu koji kaže: vjeruj mi.
I ja po dobrom običaju vjerujem, pa se smijem divljim patkama, vjeverici,
jednoj jedinoj procvaloj crvenoj ruži i rukavici na ogradi koja mi maše umjesto
živog čovjeka.
I malo zažmirim na tren i sve se ponovno vidi, radnja se odvija,
imam svoje privatno kino.
Samo je jedan gledatelj ja, i taj se film editira svaki puta baš onoliko koliko je
uistinu potrebno da se dovede do savršenstva.
Jučer sam bila vila i pobjegla sam na zvuk koji je zagrlio ulicu,
i zato sam danas zakasnila na rođendan,
zakasnila sam na svoje vlastite riječi koje sam izrekla prije tjedan dana.
Reći nešto unaprijed, otkazati nešto unazad...

Sretan ti rođendan...
23:07 Komentari (3)

<< Arhiva >>